Klanje životinja za vlastite potrebe, tradicionalno se organizuje i prakticira, najčešće pred dolazak zime, kako bi se domaćinstva obezbijedila sa zalihama mesa ili mesnim prerađevinama (različiti suhomesnati proizvodi), navodi se u Instrukciji Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, koja je obvaljena u vidu informativnog letka, koji je pripremljen i distribuiran ovih dana, a može se u elektronskoj formi naći na internet stranici Instituta (www.inz.ba).

Ovakva klanja životinja obično u improviziranim uslovima su vrlo važna sa javno-zdravstvenog aspekta, jer u koliko se ne poštuju osnovni veterinarsko-zdravstveni i sanitarno-higijenski uslovi ona mogu ugrožavati zdravlje ljudi, zdravlje životinja i mogu negativno uticati na okoliš.

Ne dovodeći u pitanje da se ovakvo meso i proizvodi smiju koristiti samo za vlastite potrebe, vlastito domaćinstvo i ne smije se stavljati u promet, želja nam je da ukažemo na javno-zdravstveni aspekt ovakvog tradicionalnog klanja životinja.

U detaljnom opisu navedeni su rizici i smanjenje rizika kada je u pitanju klanje, obrada trupa, hlađenje trupa i jestivih organa, manipulacija i interni transport mesa, te postupci sa otpacima.

Stalno prisutna opasnost od zaraznih i parazitarnih bolesti životinja (zoonoza), koje mogu da se prenesu na čovjeka direktnim kontaktom sa bolesne životinje, putem mesa i proizvoda od mesa, unutarnjih organa zaklanih životinja, izlučevina, organskog otpada nakon klanja, vode ili okoliša, daju ovakvom načinu klanja veliki javno-zdravstveni značaj.

Ne treba pri tome zaboraviti činjenicu da je meso lako kvarljiva namirnica i dobra podloga za rast mikroorganizama te pri manipulaciji zahtijeva kako temperaturne tako i higijenske uslove.

Stoga ukazujemo na postupak klanja kroz korake koji se provode i najznačajnije rizike o kojim treba povesti računa, te mjere kojima se isti mogu smanjiti, navode iz INZ.