“Talas bankrota kosi Njemačku”, “Kriza trese Njemačku” i “Kriza udara – Njemačka u haosu”, neki su od naslova koji se posljednjih mjeseci mogu vidjeti u regionalnim novinama, naročito u Srbiji.
Tekstove prate i gostovanja različitih stručnjaka u televizijskim emisijama, pa se tako može čuti da se u ovoj krizi, izazvanoj ratom u Ukrajini, zemlje regiona se još dobro dobro drže, ali da je Njemačka u ozbiljnim problemima, da inflacija “trese” tu zemlju i da su cijene u njemačkim marketima “podivljale”.
Svi oni koji imaju priliku da makar na kratko posjete tu zemlju, već prvog dana shvatiće da natpisi u ex-yu medijima nemaju veze sa istinom i imaju za cilj jedino da ubijede građane da jednoj od najbogatijih zemlji na svijetu ne ide najbolje, a kamoli nama, ovakva propaganda je naročito vidjiva u Srbiji.
Prema zvaničnoj statistici inflacija u Njemačkoj je 10 odsto. U marketima ove brojke izgledaju otprilike ovako – mlijeko koje je u njemačkim marketima prije početka krize koštalo jedan euro, sada košta euro i 10 centi.
Spisak proizvoda koji su u Njemačkoj jeftiniji nego u BIH, Srbiji, Hrvatskoj je dugačak i na njemu se nalaze različiti prehrambeni proizvodi, ali i sredstva za higijenu, garderoba i obuća, a pri tom treba imati u vidu da zaposleni u Njemačkoj koji rade puno radno vrijeme ne primaju manje od 2.000 eura, dok u BiH, prema zvaničnoj statistici, prosječna neto plata iznosi 1.145 KM, dok veliki broj stanovnika radi za platu od 700-1.000 KM.
Na podužem spisku prehrambenih proizvoda koji su jeftiniji u njemačkim marketima nego kod nas nalaze se između ostalih i maslac, koji su prosječni potrošači kod nas odavno zamijenili jeftinijim i ne tako kvalitetnim proizvodom – margarinom.
Pakovanje od 250 grama putera u megamarketu u Njemačkoj možete da kupite već za 2,29 centi (4,50 KM), dok u našim prodavnicama pakovanje od 250 grama putera košta oko 6,55 KM.
Omiljena dječija poslastica “kinder jaje” u Njemačkoj košta 85 centi (1,67), a u BiH 1,70 KM.
Potrošači u zemljam regiona „zanijemit će“ i kada cijene proizvoda kućne hemije u Njemačkoj uporede sa onim u domaćim marketima.
Deterdžent za pranje sudova “Fairy“ od 450 mililitara u Njemačkoj košta 1,25 eura (2,44 KM), a u BiH, recimo košta 2,95 KM. Kupka za kupanje “Palmolive” od 650 mililitara u njemačkim marketima prodaje se se za manje od dva eura (3,94 KM) dok se u BiH ne može da nađe za manje od 7,00 KM.
Higijenski ulošci “Always” u našim prodavnicama koštaju odnedavno oko 4,75 KM, a u Njemačkoj 3,45 eura (6,75 KM).
Kupovina jakni, cipela i patika ne zadaje nikakve glavobolje porodici sa dvoje djece u Njemačkoj jer jakne mogu da se kupe već za 40 ili 50 eura, kožne cipele za 70 eura, a patike za 50 eura.
Ukoliko bi svaki od ovih proizvoda istovremeno kupili i roditelji i djeca, radnik sa minimalnom zaradom u Njemačkoj potrošio bi nešto više od četvrtine svoje plate, dok bi radnik kod nas sa platom od 800 KM za tu kupovinu morao da radi mjesec i po dana.
Slična je situacija i sa računarima, bijelom tehikom i telefonima jer koštaju manje ili eventualno isto kao u našoj zemlji. Zanimljivo je i da su proizvodi u prodavnicama kojih ima i u BiH i u Njemačkoj, kod nas skuplji. Primjera radi u prodavnicama Yisk u BiH veliki dušek na napuhavanje je skuplji nego isti takav u Njemačkoj poslovnici Yiska.
Ako je za utjehu našim ljudima, cijene voća i povrća su uglavnom više u Njemačkoj, nego kod nas.
„Nije isto biti nesretan u gradskom autobusu i u novom mercedesu“, pisalo je davno na zidu jedne zgrade, a sad bi taj natpis mogao da glasi „Nije isto biti nesretan u vreme krize u BiH i u Njemačkoj“. (Tuzlanski.ba)
