"... brutalno je, nakon psovki i prijetnji, siledžijski, udario nogom dijete a.č. (14), u glavu, od čega je a.č. pao na leđa i udario potiljkom u beton." ovo je samo dio pisma ogorčenog i zabrinutog građanina Tuzle koje nam je stiglo na redakcijski mail a kojeg možete u cijelosti bez intervencija, pročitati u nastavku:
"Još se svi dobro sjećamo djevojčica koje su nakon verbalnog provociranja onako surovo i nimalo prilično ni njihovom polu, ni uzrastu, istukle školsku drugaricu ispred srednje hemijske škole u tuzli.
Javnost se sablažnjavala, djevojke su kažnjene, jer, događaj se zbio u krugu škole , zatim, na njihovu nesreću, postojao je i snimak napada. tako je, slijedom pritiska javnosti nakon početnog preočitog pokušaja zataškavanja slučaja, uslijedila kazna za djevojčice napadače.
Međutim, maloljetnička delikvencija u ovom gradu ne jenjava, evoluira u pretvaranje mladih bandita u cool i in momke koji, na žalost, činom napada na drugo dijete postaju popularni i dobivaju viši status u svom okruženju.
U subotu, 12.07.2014. godine, oko 17 časova, u blizini osnovne škole „Novi grad“ u Tuzli, maloljetni A.B. (15), nakon višemjesečnog kabadahijskog ponašanja usmjerenog prema drugoj djeci (naravno, mlađoj od sebe), brutalno je, nakon psovki i prijetnji, siledžijski, udario nogom dijete A.Č. (14), u glavu, od čega je A.Č. pao na leđa i udario potiljkom u beton.
Nesretno dijete je izgubilo svijest, obilno krvareći. A.B. je pobjegao sa mjesta događaja. samoinicijativnom organizacijom okolnih stanara i prestravljenih prolaznika, nakon improvizovane prve pomoći A.Č.. je odvežen na UKC Gradina, gdje je hitno urađen CT mozga, te je hirurški obrađen. Traumatizovanom djetetu, konstatovan je potres mozga, rana na glavi je obrađena i stavljene su kopče, a o drugim traumama djeteta i njegovih roditelja, dok su strahovali – hoće li se dijete osvijestiti, koji će rezultati CT-a mozga biti, a i o drugim eventualnim komplikacijama da ne govorimo.
Ovaj slučaj nije pojedinačan. opisujem ga, jer će mnogi roditelji prepoznati u ovom događaju nešto što su i sami doživjeli. Sjetit će se svoga užasa kada su vidjeli svoje povrijeđeno dijete, strah, borbu sa birokracijom i nastojanja iste da predmet padne u zaborav. I obično se tako i desi, a sve to da bi svi ti službenici, plaćeni našim novcem da čuvaju nas i našu djecu i sprečavaju činjenja budućih krivičnih djela maloljetnih delikvenata, mogli i dalje da se odmaraju na svojim radnim mjestima. Naravno, ovdje najmanje mislim na policiju koja između surove realnosti i našminkanih zakona jedva sastavlja kraj s krajem. Da životna ironija bude još i veća, sve se ovo desilo par metara od prodavnice roditelja koji su prije nekoliko godina, na još brutalniji način, izgubili svog sina jedinca!?
Dokle? ! šta treba da se desi?!
Sjetimo se nesretnih događaja i ubistava u sarajevu, pa i u tuzli. da li ovo društvo nesvjesno ili svjesno odgaja svoju omladinu koja svoje prve korake otpočinje po zamračenim igraonama, a elementarno obrazovanje radije stiče po raznoraznim fitnes klubovima diveći se slikama nabildanih idola kako im se smješkaju sa zidova. Ovakvi napaljeni pjetlići na najboljem su putu da se uz pomoć ovako invalidiranog pravnog sistema regrutuju u buduće kriminalce, koji će vrlo brzo sa šaka i nogu, preći na napredniji način obračunavanja.
Maloljetni napadač A.B. sudeći po njegovo ponašanju izgleda misli da je pametan i jak, jer je napao mlađe i fizički slabije dijete. Porodica je zatajila, sistem je zatajio, a jedina brza reakcija, bila je reakcija ulice koja u ovakvim okolnostima potvrđuje i nameće vlastiti sistem vrijednosti.
Šta će nadležni organi u ovom slučaju učiniti, vidjet ćemo.
Šta treba učiniti da bi se aktivirali i svojim aktom (što im je uostalom i posao za koji su plaćeni), započeli aktivno da se bore protiv maloljetničkog kriminala? Valjda i sami znaju da bi jedna ozbiljna kazna preventivno djelovala na takvu djecu, da se bar nečega boje dok ne sazriju i ne promijene način razmišljanja.
Da li će se i ovaj slučaj zaboraviti?
Roditelji povrijeđenog djeteta, kao ni samo dijete, nikada neće.
Ali, sutra će, ako ne bude primjereno kažnjen, a.b. napasti i drugo dijete, iz samo njemu znanog razloga.
Da li će MUP i Tužilaštvo ovaj put pravilno i na vrijeme odreagovati, ili će pasivno, nezainteresovano, čekati da slučaj u kome je jedno dijete dobilo tako teške povrede, padne u zaborav okoline, ... sve do sljedećeg napada istog ili drugog maloljetnog delikventa.
Dokle tako?! Šta oni zapravo čekaju da se desi?
Za to vrijeme, napadač A.B. slobodno šeta gradom, nažalost, okuplja oko sebe djecu sličnog profila - koji se nemaju nikakvim drugim postignućima ponositi niti isticati osim nasiljem, ili pak one, slabijeg karaktera, povodljive, malo ili nikako obrazovane, kojima godi druženje sa takvim nasilnikom.
Njegovi roditelji nisu na bilo koji način kontaktirali roditelje ozlijeđenog djeteta, niti su se interesovali za njegovo zdravlje.
Ostaje nam da vidimo šta će se desiti sa predmetom zavedenim u MUP-u Tuzla i da li će se i kada procesuirati. U ovoj državi je sve moguće. Sudovi i tužilaštva su istina, nezavisni. ali od čega i koga?!
Zašto je maloljetni kriminal i dalje u porastu? Zašto nadležni ne počnu zaista „nezavisno“ djelovati, jer ovakva već profilisana djeca-kriminalci, a i njihovi roditelji moraju znati da zakon, tužilaštvo, sud i policija zaista postoje."
Pismo revoltiranog građanina Tuzle
