„Da sam Bogdom i ranije“, riječi su Adnana Hodžića iz Dobošnice, koji je, nakon 23 godine provedene na birou, odlučio pokrenuti vlastiti biznis.
Adnan, čija životna priča je objavljena na stranici Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, je nekvalifikovani radnik, koji je od 2001. godine bio registrovan na evidenciji nezaposlenih osoba Službe za zapošljavanje u Lukavcu. Godine 1996. napustio je drugi razred srednje elektrotehničke škole i od tada radio je „na dnevnicu“ kada ga neko pozove te nikada nije imao stalan posao. Jedinu stalnu ljubav imao je prema ovčarstvu.
Porodično, otkako se Adnan sjeća, uzgajali su ovce. Prije dvadesetak godina otac ih je imao 20, a on je bio taj koji se o njima uvijek brinuo, te iz godine u godinu broj je rastao, a i njegova ljubav i briga prema njima. Kako kaže, gleda da im ugodi više nego sebi.
„Kada su one sretne i ja sam“, kaže Adnan.
Ovčarski posao je težak, jer kako kaže, ovce su živa bića, svaki dan je neki izazov – ili je neka bolesna, ili povrijeđena i zato je teško pronaći i radnike za ovu djelatnost.
Jedne prilike, tokom javljanja na evidenciju Biroa, Adnan je podijelio svoju priču o uzgoju ovaca i želji da pokrene svoju djelatnost sa savjetodavcem. Uposlenici biroa su ga ohrabrili u naumu i ponudili svu savjetodavnu i tehničku pomoć koja mu je potrebna. Također, informisali su Adnana o programima sufinansiranja, nakon čega je aprilu 2023. godine, uz program podrške start up-ovima Federalnog zavoda za zapošljavanje i nešto vlastitih sredstava pokrenuo poljoprivrednu djelatnost.
Danas, Adnan ima preko tri stotine ovaca, a posao kontinuirano napreduje. Dio je i brojnih ovčarskih aktivnosti, a najdraže su mu izložbe ovaca koje se održavaju svake godine u maju i septembru u Turbetu kod Travnika. U Službi za zapošljavanje su ga pitali i kako se oglašava, odnosno kako ustvari, kupci saznaju za njega jer nije aktivan na društvenim mrežama, niti ima internet stranicu, a on je rekao kako koristi marketing „od usta do usta“, te svi njegovi kupci rado dijele preporuku.
Adnan trenutno radi uz očevu pomoć. U potrazi je za radnicima, koje je danas teško pronaći. Svi, kaže, „kukaju na državu, kukaju na sve, a ustvari, neće da rade – ko hoće da radi nema problema“, navodi. Zato i preporučuje svim osobama koje su u potrazi za zaposlenjem da prije svega potraže posao koji vole, jer kako zaključuje, čovjek je „najuspješniji u poslu koji voli“.
