Rijetki genetski poremećaj znači da je osuđen na stalne operacije kako bi barem neko vrijeme mogao normalno živjeti

Od 2016. godine do danas na njemu su izveli čak 25 operacija. Prije jedne i pol godine pojedini mediji su, nakon još jedne u nizu, senzacionalistički pisali da je napokon izliječen. No, za njegovu bolest do danas nije pronađen efikasan lijek i 28-godišnji Abul Bajandar iz Bangladeša danas preklinje da mu amputiraju ruke, jer više ne može izdržati bolove.

U svijetu poznat kao jedan od samo četiri registrovane žive osobe s rijetkom genetskim poremećajem zbog kojega ih zovu “čovjek drvo”, u posljednjem pokušaju da okonča agoniju obratio se AFP-u koji je prenio njegov apel.

“Ne mogu više trpjeti bolove. Ne mogu spavati. Zamolio sam ljekare da mi odsijeku šake kako bi mi bilo barem malo lakše”, prenijeli su svjetski mediji njegov apel preko AFP-a.

Njegova bolest zove se epidermodysplasia verruciformis i manifestuje se kao, zbog urođenog genetskog stanja, kao ekstremna podložnost organizma na HPV, virus koji izaziva izrasline, te može dovesti, naprimjer, do raka grlića maternice, raka rodnice, stidnice, perianalnog područja ili raka penisa.

Zbog toga što je humani papilomavirus prenosiv seksualnim odnosom, vrlo često se javljaju krajnje konzervativne u pravilu vjerske organizacije koje se protive cijepljenju djevojčica protiv tog inače širokorasprostranjenog virusa među većinom globalne populacije ljudi.

I dok se organizam najvećeg dijela čovječanstva barem do određene granice od HPV-a brani prirodnim mehanizmima cinka, kod osoba koje imaju epidermodysplasia verruciformis, virus uzrokuje nekontrolisano i sveopće bujanje “divljeg tkiva”. Bajandaru su 2017. godine sa šaka i stopala odstranili čak pet kilograma izraslina.

No, kako je urođeni genetski poremećaj kod njega ostao i dalje prisutan, bilo je samo pitanje treutka kad će mu se bolest vratiti. To se dogodilo u maju prošle godine. Bajandar, otac jednog djeteta, u januaru ponovo primljen u Bolnicu medicinskog fakulteta (DMC) u Dhaki, glavom gradu Bangladeša, ovaj put s izraslinama dugima oko deset centimetara.

Osim njega danas su poznati još slučajevi 42-godišnjeg Palestinca Mohammeda Talulija, koji je 2017. operisan u bolnici u Jeruzalemu, 10-godišnje Sahane Khatun, također iz Bangladeša, koja je bila prva ženska osoba kojoj je bolest dijagnosticirana, te Cristhél Suyapa Martínez, petogodišnje djevojčice iz Hondurasa, kojoj je bolest otkrivena prošle godine.

Svjetski najpoznatiji ipak je bio Dede Koswara iz Indonezije, koji je umro 2016. u dobi od 42 godine. O njemu su dokumentarce snimale čak i takve velike TV kuće poput Discoveryja, te je tada svijet saznao i za naziv bolesti po dvojcu medicinskih stručnjaka koji su bolest opisali još 1921. godine.

Dedea je bolest koštala prvo toga da je morao odustati od svog zanimanja drvodjeljstva, koje je jako volio. Kako je bolest napredovala, nije više bio u stanju brinuti za svoju porodicu i život mu se potpuno raspao. Jedan od njegovih ljekara govorio je nakon njegove smrti da mu se život pretvorio u pakao.

“Klonuo je duhom. Bilo mu je izuzetno teško zbog brojnih uvreda kojima su ga ljudi iz okoline zasipali zbog abnormalnih izraslina”, kazao je ljekar. Na kraju se više nije mogao sam niti hraniti i brigu o njemu morala je preuzeti njegova sestra.

Ona je, pak, pričala da ipak do kraja dana nije odustao od nade da će pronaći lijek za njega. Međutim, u posljednjoj fazi bolesti koja brojnim izraslinama čini da koža nalikuje na ekstremno grubu koru stabla, dobio je hepatitis i vremenom mu je otkazala jetra, te je umro. (Express.hr)