Prolaps zdjeličnih organa pogađa više od 50 posto žena tokom života. Ligamenti, fascije i mišići zdjeličnog dna podupiru zdjelične organe. Kad su ovi potporni sistemi ugroženi, jedan ili više organa može se pomaknuti u ili izvan vaginalnog kanala.

Potporne strukture zdjeličnih organa mogu biti ugrožene akutnom traumom (kao što je vaginalni porod) ili dugotrajnim problemima s kontrolom pritiska (kao što se vidi kod pacijenata s kroničnim zatvorom).

Najvažniji faktori rizika za razvoj prolapsa zdjeličnih organa su vaginalni porod, porodična anamneza, hronični zatvor, hronični kašalj i viši BMI, odnosno indeks tjelesne mase.Dob je također faktor rizika za razvoj prolapsa, pogotovo u perimenopauzi i menopauzi.

“Simptomi prolapsa razlikuju se ovisno o zahvaćenom organu, ali obično uključuju osjećaj težine i/ili izbočinu u vagini, urinarnu ili fekalnu inkontinenciju, nepotpuno pražnjenje mjehura ili crijeva i bol u donjem dijelu leđa ili preponama,” objašnjava dr. Margo Kwiatkowski.

Liječenje

Mogućnosti liječenja variraju i uvelike ovise o težini prolapsa i uticaja na kvalitetu života pacijenta.

1. Vježbe

Prva linija liječenja trebala bi biti terapija zdjeličnog dna s fizioterapeutom ili radnim terapeutom. Ovi medicinski radnici imaju specijaliziranu obuku za liječenje poremećaja mišića zdjeličnog dna i organa koje podupiru. Terapija prolapsa zdjelice uključuje obrazovanje o pravilnom zdravlju crijeva i mokraćnog mjehura, strategije za pravilno upravljanje abdominalnim pritiskom i vježbe jačanja mišića.

“Dovoljnim unosom vode, promjenom prehrane, korištenjem stolice ispod nogu tijekom pražnjenja crijeva i fokusiranim disanjem tijekom pražnjenja crijeva možemo dobro upravljati zdravljem naših crijeva i mokraćnog mjehura,” objašnjava dr. Kwiatkowski.

Edukacija o upravljanju intraabdominalnim pritiskom je važna i odnosi se na poboljšanje držanja, ispravljanje načina podizanja predmeta, smanjenje navika napinjanja ili zadržavanja daha i učenje pravilnog aktiviranja trupa prilikom kašljanja i kihanja.

Vježbe jačanja mišića koje pruža terapeut za zdravlje zdjelice bit će jedinstvene za potrebe pojedinca. Neki pacijenti trebaju poboljšati snagu i koordinaciju zdjeličnog dna, dok drugi trebaju dati prednost snazi mišića trbuha i bokova.

Nije dokazano da Kegelove vježbe pomažu kod prolapsa, ali mogu pomoći u smanjenju simptoma, kao što je stresna inkontinencija. Izolirane kontrakcije kod Kegelovih vježbi pomažu povećati snagu mišića zdjeličnog dna s jačanjem okolnih mišića za dodatnu potporu zdjeličnom dnu.

2. Pesar

Druga mogućnost liječenja prolapsa zdjeličnih organa je korištenje pesara.

Pesar je medicinska naprava koja se nosi unutar vagine za podupiranje zdjeličnih organa. Pesari mogu biti odgovarajuće veličine i njima mogu upravljati uroginekolog, ginekolog i neki terapeuti za zdravlje zdjelice. Pesari dolaze u različitim oblicima i veličinama kako bi se postigla optimalna podrška jedinstvenoj anatomiji osobe.

Pronalaženje najboljeg pesara može potrajati neko vrijeme i nekoliko pokušaja. Neki se pesari mogu ostaviti mjesecima u vagini, dok se drugi moraju svakodnevno uklanjati. Većina ljudi može naučiti korištenje pesara sama kod kuće.

Pesari nude izvrsnu mogućnost dugotrajnog liječenja za one koji žele izbjeći ili odgoditi operaciju. Istraživanja pokazuju kako pesari mogu poboljšati simptome povezane s prolapsom, dati potporu mišićima zdjeličnog dna i potencijalno poboljšati stupanj ili težinu prolapsa. Dok su pesari posebno prilagođeni pojedincu, neki proizvodi koji se prodaju bez recepta djeluju slično i dostupniji su.

3. Estrogen

U perimenopauzi i menopauzi estrogen značajno opada. Estrogen je odgovoran za mnoge tjelesne funkcije, uključujući vaginalni protok krvi i prirodno podmazivanje tkiva. Slično djelovanje ima dojenje. Taj nedostatak estrogena stvara okruženje u vagini u kojem su simptomi prolapsa vidljiviji zbog suhoće i gubitka elastičnosti tkiva. Lokalni vaginalni estrogen može se koristiti za obnavljanje vaginalnog tkiva bez uticaja na ostatak tijela.

Smanjenjem suhoće i poboljšanjem protoka krvi u mišiće i druga meka tkiva, simptomi prolapsa mogu se značajno poboljšati, kaže dr. Kwiatkowski.

4. Operacija
Operacija je još jedna opcija liječenja prolapsa. Kirurška intervencija varirat će ovisno o brojnim čimbenicima, uključujući težinu prolapsa, dob pacijenta, koji su organi zahvaćeni i popratne bolesti kao što je genetski poremećaj hipermobilnosti.

Nativna tkiva osobe mogu se koristiti za popravak ili hirurg može preporučiti korištenje mrežice za povećanje tkiva. Mrežica koja se koristi u trenutnim popravcima vaginalnog prolapsa razlikuje se od abdominalne mrežice koja se koristila u operacijama zdjelice prije nekoliko decenija i više ne predstavlja isti rizik. Većina hirurških intervencija uključuje namještanje organa u njihov anatomski položaj i njihovo fiksiranje.

“Uspješnost operacije određena je zadovoljstvom pacijenta u pogledu rješavanja simptoma, a ne samo ispravljanjem anatomije. Popravci prolapsa mogu biti neuspješni; neki trebaju popravke nakon deset do dvadeset godina. Osoba može razmotriti operaciju ako njezin prolaps značajno utječe na kvalitetu života, a ostali načini liječenja nisu bili uspješni,” pojašnjava dr. Kwiatkowski za Intiminu.

Prolaps je uobičajena dijagnoza, ali to ne znači da su simptomi povezani s njim “normalni”. Mnogi ljudi pogrešno pretpostavljaju da će im se život drastično promijeniti nakon dijagnoze POP-a. Naprotiv, mnogi ljudi nastavljaju živjeti vrlo aktivan život s dobrom kontrolom svojih simptoma.

“Mnoge mlađe žene imaju više djece bez pogoršanja prolapsa i uz dobar oporavak nakon poroda. Ključ za ispunjen život s prolapsom je pronalaženje najboljih rješenja za vaše jedinstveno tijelo. Za neke pojedince to znači pažljivo kontorlisati zatvor i debljanje, za druge to može značiti redovno jačanje mišića cijelog tijela i zdjeličnog dna. Dijagnoza prolapsa ne mora djelovati na kvalitetu života osobe, s obzirom na to da postoje izvrsni doktori koji će vam pomoći u pronalaženju mnogih dostupnih opcija liječenja,” zaključuje dr. Kwiatkowski. (Ordinacija.hr)