Nakon dugogodišnjeg napora usmjerenog na postizanje stabilnog životnog vijeka, očekivano trajanje života između 2019. i 2020. godine na svjetskom nivou skraćeno je za jednu godinu, i sada se podudara s prosjekom Evropske unije. Glavni razlog skraćenja bio je visok nivo smrtnosti usljed pandemije COVID-19, pokazuju podaci OECD-a (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj), dok su prije pandemije glavni uzroci smrti bili moždani i srčani udari, kao i bolesti povezane s pušenjem.
Da bi se riješili svih problema u zdravstvu, zdravstvena reforma bi morala biti temeljita, dio ulaganja bi trebalo usmjeriti i na preventivno obrazovanje ljudi jer je zdrav način života neophodan za produženje životnog vijeka. Takođe, ne smijemo zaboraviti na prevenciju koja je ključna, kako bismo izbjegli zabrinjavajuću stopu mortaliteta, a i bolesti uopšteno, naglašava dr. Elnur Smajić, subspecijalista kardiologije.
Činjenica je da starimo, pa se sve više suočavamo s tzv. nezaraznim hroničnim bolestima, bolestima koje su povezane s našim ponašanjem i fokusiraju se na faktore rizika. Ukoliko to svedemo na najprostije faktore, to su bolesti načina života. Nekada su to zvali zapadnim bolestima, ali u osnovi su to bolesti koje se razvijaju tokom cijelog života. Kako države rješavaju ovakve probleme, objasnio nam je dr. Smajić.
“Kada govorimo o ulaganju u zdravstvo, troškovi su usmjereni na medicinu. Ono što treba uraditi je usmjeriti dio novca na prevenciju kako bi se spriječio razvoj nezaraznih hroničnih bolesti, pogotovu kada su u pitanju bolesti povezane s pušenjem; jer kao što vidimo liječenje postaje preskupo, a u nekim zemljama uskoro javni fondovi neće moći podnijeti te troškove,” objašnjava Smajić.
Uzimajući u obzir ulaganje ili potrošnju novca na zdravstvo tj. cjelokupnu medicinu koju 90% čini kurativna medicina, možemo uvidjeti da se u preventivnu medicinu ulaže nedovoljno u gotovo svim državama. Nordijske države poput Švedske i Norveške ulažu mnogo više u preventivnu medicinu nego mi u državama Zapadnog Balkana, ali kako riješiti problem održivog i efikasnog zdravstvenog sistema u BiH?
“Prvi korak je uvijek obrazovanje, i zdravstveno i o načinu života tj. životnim navikama. Formirane ljude malo je teže učiti, ali ih uvijek možemo podstaći da se okrenu manje štetnim alternativama, što nas dovodi do drugog koraka a to je sprječavanje izloženosti štetnim materijama poput duhanskog dima,” kaže Smajić.
Da su cigarete štetne to znaju i ptice na grani, ali ljude treba edukovati o manje štetnim alternativama koje smanjuju rizik po zdravlje konzumenta i pasivnih pušača.
“Ne možemo mi kao doktori, ili uopšteno ljudi, nikome ništa zabraniti. Ono što možemo je raditi na smanjenju štete koja je već nastala, pokazati im put prevencije i manje štetnih alternativa koje se zahvaljujući nauci i tehnologiji rapidno razvijaju,” ističe Smajić.
Mnogi, a i Smajić, vjeruju da umjesto što sistemu plaćamo za liječenja u starosti, možemo više ulagati u smanjenje štete. “Obično svaka starija osoba ima makar jednu ili više nezaraznih hroničnih bolesti. S druge strane, postavlja se pitanje, da li duže živimo ako više trošimo na zdravstvo? Tako možemo liječiti više bolesti, pregledavati, pratiti i ranije otkriti, ali to je samo jedan aspekt. Da je samo do toga, bogati bi živjeli 200 godina,” kaže Smajić.
Ono što je zaključak je da moramo živjeti zdravije. Medicina nema alate koji bi mogli ukloniti višegodišnju štetu koju nanosimo našem organizmu pijenjem, nezdravom hranom, neaktivnošću i pušenjem. Za one koji imaju poteškoće u prevazilaženju tih navika, manje štetne alternative u svakoj oblasti su korak ka prevenciji.
