Himna države jednako je važna kao i njena zastava. Premda se s njom ne susrećemo jednako često i većinu njih ne bismo znali prepoznati, himne su odraz nacionalnog ponosa i identiteta. Kao takve, puštaju se u svečanim prilikama kada im valja odati posebnu počast stavom i držanjem.

Himna BiH jedna je od rijetkih evropskih himni koje službeno nemaju tekst. Dok su neke nastale spajanjem različitih pjesama, a neke su pretrpjele i cenzuru, u nekoliko država zaključili su kako bi najbolje bilo ne imati tekst uopće.

U Evropi postoje samo četiri takve države.

Bosna i Hercegovina

Državna himna Bosne i Hercegovine zove se Intermezzo i prihvaćena je za himnu 1998. godine. Skladao je Banjalučanin Dušan Šestić.

Budući da u BiH žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi, bila je potrebna jedna koja bi obuhvatila sve. Intermezzo je tako prihvaćen kao zajednička skladba, a vjetar u leđa toj odluci dao je tadašnji visoki predstavnik u BiH Carlos Westendorp.

Premda su u nekoliko navrata postojale inicijative da se bosanskohercegovačkoj himni pridoda tekst, to do danas (još) nije ostvareno.

Španija

Španska državna himna zove se Marcha Real i riječ je o skladbi koja je tokom 18. stoljeća služila za počasni marš. Izvodila se na ceremonijalnim događanjima u prisustvu kraljevske porodice te se smatra jednom od najstarijih himni na svijetu. Ne zna se ko je njen autor, a glasina da je osmislio sam Fridrik II., kralj Pruske, pokazala se na kraju ipak samo glasinom.

Za ovu skladbu napisano je nekoliko tekstova, pa je i sama himna u nekoliko navrata korištena s tekstom i postojalo je nekoliko verzija himne. Međutim, bilo je teško pronaći tekst koji bi ujedinio zemlju u kojoj postoje vječite tenzije između Katalonaca, Baska i ostatka Španije. Godine 1978. odbačena je i posljednja verzija koju je odobrio nacionalistički lider i general Francisco Franco, te se danas španska himna službeno izvodi bez teksta.

San Marino

Himna male Republike San Marino također će vas ostaviti bez teksta. Zove se Inno Nazionale (doslovno: Nacionalna himna) i skladao je violinist Federico Consolo koji je također zaslužan za jedne od najljepših sefardskih melodija kakve možete čuti u talijanskim sinagogama. Godine 1894. prihvaćena je za državnu himnu.

Premda je talijanski pjesnik Giosue Carducci napisao tekst koji će je pratiti, on se službeno ne izvodi niti pjeva na ceremonijama – tek ponekad u neformalnom okruženju ili školskim učionicama. Baš kao i San Marino, ova pjesma je kratka i sastoji se od svega četiri kratke kitice. Nije je teško zapamtiti ni pjevati, ali eto, San Marino je odlučio biti dio instrumentalnog kluba.

Kosovo

Kao i himna San Marina, kosovska himna ima maštovito ime: Himna Republike Kosovo. Za državnu himnu usvojena je 2008. godine, a odabrana je i djelomično jer se ne referira ni na koju određenu etničku skupinu ili političku ideju – bio bi to težak zadatak u zemlji tenzija između Kosovara tj. Albanaca i Srba, što su shvatili već pri dizajniranju zastave.

Na samom natječaju za državnu himnu napomenuto je kako uz nju može biti priložen tekst, ali kako će vjerovatno himna biti bez njega. Postoji neslužbeni tekst koji ide uz nju, a koji se referira na vrline hrabrosti, ljubav prema zemlji i orlove kao jednu od pjesničkih slika i simbola.

Himnu je skladao Mendi Mengjiqi, a među ostalim konkurentima bila je i Oda radosti koja je danas himna Vijeća Evrope. (punkufer.hr)