Koji vas filmovi mogu iznova rasplakati? Svako od  je barem jednom u životu pogledao dirljivi naslov koji je iz vas izvukao najemotivniju osobu na svijetu.

Titanic, Bilježnica, Dječak u prugastoj pidžami, filmovi su potpuno drugačijih tematika, a na isti nas način mogu raznježiti i rasplakati. Ponekad  je teško suspregnuti suze jer se vežemo s likovima i razvijamo osjećaj empatije, iako smo svjesni da se radi o fiktivnim osobama i situacijama.

Popularno je društveno uvjerenje da su osobe koje plaču dok gledaju filmove slabe. Međutim, te nam emocije zapravo pokazuje da poznajemo sebe i da nas nije strah vlastitih osjećaja – a to je jedna od najvećih emocionalnih snaga koju čovjek može posjedovati.

Zašto se vežemo za likove koji ne postoje? 

Plakanje tokom filmova znači da posjedujemo sposobnost povezivanja s emocionalnim stanjem koje druga osoba doživljava na temelju njezine situacije i izraza lica. Iako znamo da ta bol pripada nekom drugom, primjerice liku u filmu, znamo kakav je osjećaj povrijediti, tugovati, čeznuti ili se radovati i zato se možemo poistovjetiti s drugim čovjekom koji pokazuje istu emociju.

Plakanje za vrijeme gledanja filmova, može se povezati s inteligencijom, ekstrovertnošću i samopoštovanjem. Psihologija kaže da su empatične osobe puno čvršće jer je proživljavanje osjećaja drugih ljudi izrazito iscrpljujuće. Ovakva povezanost s drugim ljudima, važna je društvena vještina i trebali bismo je poštovati, a ne omalovažavati.

Plakanje za vrijeme gledanja filmova, ističe istraživanje, lako se može povezati s inteligencijom, ekstrovertnošću i samopoštovanjem. Upravo nam ta vještina može pomoći da budemo uspješniji u poslu, obrazovanju i međuljudskim odnosima.

Žene koje su plakale tokom filma, otkrile su provoditeljima istraživanja da su nakon filma osjećale tugu, dok su muškarci priznali da osjećaju povezanost s filmom i likovima koje su pratili na malim ekranima.

Plakanje tokom gledanja filmova znak je emocionalne snage

Plakanje tokom filma je dio iskustva potpunog uživanja u ekranizaciji situacije koja bi nas rastužila i u stvarnosti. Primjerice, ljudi koji su isprobali gorak okus prekida ljubavne veze, lakše će se poistovjetiti s junacima u romantičnim filmovima.

Međutim, to ne znači nužno da će nas rastužiti samo ona situacija koju smo osjetili na svojoj koži. Istraživači su zaključili kako se povezujemo s likovima jer imamo sposobnost u isto vrijeme živjeti u dva paralelna svijeta.

Iako smo svjesni da je ekran granica racionalnosti, dok gledamo film ulazimo u poseban svijet likova koji na naše emocije može djelovati identično kad u stvarnosti.

Sljedeći put kad vas srce zaboli dok gledate neki tužan naslov, nemojte suzdržavati suze, nego dopustite emocijama da izađu i tako sami sebi pokažite svoju emocionalnu snagu. (zadovoljna.hr)