Turkinja Ceyhan Deniz jednom je udomila dva psa, kojima je dala imena Kirpik i Garip. Toliko je zavoljela te pse da ih i nakon njihovog uginuća nije zaboravila. Od tada, svake sedmice Deniz obilazi i cvijećem ukrašava grobove svojih ljubimaca.

Četrdesettrogodišnja Ceyhan se prisjeća da je još kao dijete osjećala ljubav prema životinjama. Saosjećala je sa mačkama i psima lutalicama koji se, prepušteni sami sebi, svakodnevno bore za opstanak na ulicama gradova.

“Na početku sam udomila jednog psa, poslije drugog, nakon toga trećeg i tako je to krenulo. Počela sam se brinuti za životinje koje su živjele na ulici, koje su bile smještene u skloništa ili napuštene od vlasnika. Najviše sam udomljavala životinje za koje sam smatrala da nemaju šanse da prežive na ulici. Brinula sam se o njima, liječila ih i nalazila im dom. U slučajevima kada se niko nije javjao za udomljavanje sama sam udomljavala te životinje”, kaže Ceyhan koja već 20 godina njeguje i brine o životinjama koje pronalazi na ulicama turskog Samsuna.

Trenutno u njenoj kući živi šest pasa i mačka. Ceyhan kaže kako je svjesno preuzela obavezu da brine o životinjama.

“Ne vidim sebe kao nekog ko voli životinje i pomaže im iz ljubavi. Jednostavno, mislim da i one imaju pravo da žive. Prihvatam činjenicu da moraju umrijeti, ali vjerujem također da nakon smrti ne bi trebale biti zaboravljene”, kazala je.

Grad Samsun, smješten na turskoj crnomorskoj regiji, izdvojio je sredstva i izgradio groblje za životinje. Na putu do tog groblja Deniz je ispričala kako su tu pokopana četiri njena ljubimca. On na ovo groblje svraća svake sedmice.

“Svi psi su za mene posebni, ali dva su se zaista izdvajala od ostalih. Bili su to psi Kirpik i Garip. Kada sam ih udomila bili su bolesni i utrošila sam mnogo energije i truda da ih podignem na noge. Jedan je živio kod mene četiri godine, dok sam drugog mogla održati u životu 6,5 mjeseci. Bili su za mene posebni, jer sam uložila ogromne napore da prežive. Zbog toga ih nipošto neću zaboraviti i upravo iz tog razloga često obilazim njihove grobove, održavam ih i ukrašavam cvijećem”, pojasnila je Deniz.

Ova žena povremeno nađe vremena i za ostale grobove na životinjskom groblju u Samsunu. Tako brine i o grobovima životinja bez vlasnika. Zadovoljna je i brigom koju vlasti Samsuna posvećuju životinjama i samom činjenicom da je izgrađeno groblje za životinje.

“Ovo je velika blagodat za nas. Ranije nismo nalazili mjesta da zakopamo uginule životinje. Ukopavali smo ih u glavnom po nečijim baštama, a kada bi dolazili nakon nekoliko mjeseci, grobova tu više nije bilo”, rekla je Deniz.

Direktor Veterinarskog ureda Grada Samsuna Nurhan Isler rekao je da sve ukopane životinje na groblju imaju nadgrobne ploče na kojima piše datum rođenja i smrti životnje. Isler je istakao da se na ovom groblju mogu ukopavati samo kućni ljubimci vlasnika koji mogu dokazati vlasništvo.

“Bilo je slučajeva da građani koji godinama imaju ljubimce, nakon što uginu bacaju ih u kontejner za smeće ili ih zakopavaju na privatne posjede drugih ljudi. Nakon što smo vidjeli takve dramatične događaje, nismo mogli ostati ravnodušni te smo izdvojili prostor za groblje kućnih ljubimaca. Na ovaj način smo građanima također pružili priliku da mogu sahraniti i da znaju gdje se njihovi ljubimci nalaze nakon uginuća”, pojasnio je Nurhan Isler, direktor Veterinarskog ureda Grada Samsuna. (Tuzlanski.ba)