Djeluje nevjerovatno, ali ideja za ovakvu vrstu života inspirisana je komunističkom Utopijom – radi se sedam dana u sedmici, a godišnji odmor ne postoji

Huaxi je najbogatije “selo” u Kini i predstavlja teško dostižan san velikog broja Kineza. Osim po urbanističkoj uređenosti i privredi koja se ne zaustavlja ni na trenutak, Huaxi je poznat i po visokom životnom standardu koji se ističe u odnosu na ostatak Kine.

Za 55 godina, Huaxi se pretvorio iz siromašne ruralne oblasti u u simbol ekonomske ekspanzije zemlje, otjelotvorene u 326 metara visokom hotelu koji krasi centar sela. Luksuzni objekat ima 60 spratova, 826 soba, a već u prizemlju dočekaće vas 30 miliona funti vrijedna statua bika, napravljena od čistog zlata.

Stanovnici Huaxija rade sedam dana sedmično i navodno svi imaju preko 100.000 dolara na bankovnom računu. U ovom naselju vlada komunistička utopija, odnosno pravi pravcati kineski socijalizam u svom izvornom obliku.

Huaxi je 1961. godine osnovao Vu Renbao, upravo sa idejom da napravi naselje koje će predstavljati svojevrstan model kineskog komunizma. Žitelji imaju veoma visok životni standard, skupocjene kuće i automobile. Renbao je, kada je osnivao selo, učvrstio jedno načelo – ključni faktori za sreću su novac, automobili, kuća i porodica.

Stanovnici Huaxija bogate se, između ostalog, podelom godišnjeg profita sela. Budžet prevashodno pune fabrike koje rade non stop – u Huaksiju se radi sedam dana sedmično i ne postoji godišnji odmor.

Renbao je razumio želju ljudi da “vide svijet”, ali kako neko da otputuje ako nikada nema odmor? Rješenje predstavlja “svjetski park”. Tu se mogu vidjeti replike Sidneyske Opere, Kineskog zida, Trijumfalne kapije i Statue Slobode.

Ukoliko se stanovnici Huaxija ipak odluče da odu, gube sve – kuću, kola i novac – a sve njihove posjedi dijele ostali mještani.

Radnici koji dolaze u selo samo radi posla, ne uživaju u besplatnom zdravstvu i ekonomskim pogodnostima stanovnika Huaxija. Prema nekim procjenama, ovi migranti pokrivaju oko 95 posto populacije. Samo 5 posto predstavljaju prvobitni naseljenici iz 60ih (i njihovi nasljednici) koji jedini dobijaju “dio kolača”.

Seoske vlasti tvrde sa su svi u Huaxiju bogati, iako je to gotovo sigurno propagandna poruka sa ciljem promocije kineskog komunizma. Kontrola medija i zakonske zabrane spriječili su lokalce da razgovaraju sa predstavnicima stranih medija usljed čega je pravi način života u Huaxiju i dalje u određenoj mjeri misterija.

Uz komunističke pjesme koje se puštaju sa razglasa na ulicama i portrete “Velikog Renbaa”, u Huaxiju je život kao u nekom dugotrajnom eksperimentu.

Turizam u Huaxiju je vrlo zastupljen, jer mnoge zanima kakav je život u komunističkoj utopiji. Sa druge strane, brojni posjetioci navode da se u Huaxiju ne mogu pronaći restorani i prodavnice koje čovjek očekuje u bogatom gradu, kao i da gotovo nema gdje da se potroši novac. (newsweek.rs)