Ne možete ga sjeći, zabranjeno je spaljivati, ne preporučuje se čak ni samo stojati u blizini. 

Plodovi stabla Manchineel, koji se nalazi na Karibima, Floridi i Bahamima, izgledaju poput jabuka, prenosi Tuzlanski.ba

Manchineel raste u sjajnoj izolaciji, rjeđe u paru. Ima raširenu krunu, doseže 15 metara visine, a zahvaljujući nepredvidivim vjetrovima može dobiti najbizarniji oblik.

Drvo smrti, kako ga popularno nazivaju, smatra se zimzelenim, ali u razdobljima zimske suše može odbaciti lišće. Manchine pripada euphorbia, tako da svi dijelovi stabla sadrže viskozan i vrlo opasan sok. Čak i kapljice rose na lišću predstavljaju prijetnju životu. U dodiru s kožom sok izaziva iritaciju i opekotine, a silina udarca je tolika da lako progori kroz tanko tkivo. Posebno je opasan njegov dodir sa sluznicom i mrežnicom oka – može izazvati sljepoću.

Postoji legenda da je konkvistador Juan Ponce de Leon, koji je stigao na Floridu u potrazi za zlatom, postao žrtva opaane biljke. Zauzeo je zemlju, vjerujući da ju je otkrio. Mještani su imali svoje mišljenje o ovom pitanju. Argumentovali su to strijelom natopljenom otrovom. Bezopasna rana na nozi na kraju je ubila de Leona.

Inače, ljudi su pokušali ublažiti glad i žeđ uz pomoć ovih plodova ugodnog izgleda, a na kraju ih je zadesila smrt.

U 18. stoljeću, kada su saznali za opasna svojstva ove vrste, ljudi su čak pokušali iskorijeniti vrstu, kako kažu, u korijenu. Pokušaj je bio neuspješan. Drvosječe koje su izašle u borbu s prijetnjom zadobile su ozbiljne opekline i čak izgubile vid. Pokušaj upotrebe vatre također je bio neuspješan. Debla i grane činili su dim otrovnim, izazivao jake glavobolje i trovanja.

Ljudi su poraženi u neravnopravnoj borbi s tim podmuklim zelenim divom. Sada u regijama gdje raste drvo smrti, vlasti postavljaju znakove upozorenja za turiste, “ne zaustavljajte se, ne dišite, a pogotovo ne jedite.”

Zahvaljujući modernoj tehnologiji, ljudi su uspjeli obuzdati podmukli Manchineel, pa čak i koristiti rijetko vrijedno drvo u proizvodnji namještaja. Istina, tome prethodi duga ozbiljna obrada, posebno preliminarna fumigacija stabala dimom, koja djelomično suši drvo.

Zbog svoje otrovnosti Manchineel je čak uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda. Zbog toga se ovom skromnom, ali smrtonosno opasnom drvetu nikako ne isplati prilaziti kako bi se uvjerili u istinitost njegove prijetnje, piše Fishki.net