Rat u Ukrajini nije samo medijski događaj koji se odvija na drugom kraju kontinenta. Događaji u Ukrajini u velikoj mjeri utiču i na svakodnevicu u Njemačkoj: od dolaska izbjeglica, preko rasta cijena energenata pa do odnosa prema osobama ruskog porijekla.
Ono što njemački građani kao prvo na svojoj koži osjećaju je poskupljenje energenata. Ove sedmice cijena goriva je po prvi put premašila psihološku granicu od dva eura i cijene goriva i dalje rastu. Treba reći da je dizel po prvi put skuplji od benzina.
U ADAC-u kažu da je to zato što mnogi pojačano kupuju ulje za loženje jer strahuju kakva će situacija biti sljedeće zime pa i dalje kupuju zalihe. Oni govore o atipičnoj situaciji jer obično potrošači koji se griju na loživo ulje u ovo doba godine više ne kupuju gorivo jer je proljeće pred vratima. Dakle, s obzirom na to da se kod dizela i loživog ulja praktično radi o istom gorivu, to je povuklo cijene dizela koji je sad čak skuplji od benzina.
Cijene energenata rastu već neko vrijeme a posebno je na to utjecao ruski napad na Ukrajinu. između ostalog i zbog uvođenja embarga SAD-a na uvoz ruskog plina i nafte. To je cijena sirove nafte i plina u ponedjeljak podiglo za 60 posto. Cijene su se doduše ponovno snizile ali to pokazuje kako tržište trenutno osjetljivo reagira.
Ovisnost o Rusiji
Njemačka oko trećine svoje nafte i polovicu plina uvozi iz Rusije, SAD svega sedam posto. Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck rekao je kako Njemačka ne može spriječiti embargo jer bi to značilo dugotrajne posljedice po njemačko gospodarstvo. On je doslovno rekao kako se u tom slučaju ne bi samo radilo o štednji goriva i "gašenju žarulja" nego o krizi sa zatvaranjem poduzeća i porastom nezaposlenosti koja bi trajala godinama.
Najavljene su mnoge mjere i to na razini Njemačke i EU-a ali one neće biti dostatne da se zemlja preko noći izvuče iz nezavidne situacije povezane s velikim stepenom ovisnosti o ruskim energentima. Udio ruskog plina u snabdijevanju njemačkog tržišta čak je preko 50 posto.
Evropska komisija govori o najmanje četiri do pet godina koliko će biti potrebno za energetsko osamostaljenje Rusije.
Njemački kancelar Olaf Scholz se odmah nakon početka rata u Ukrajini oglasio u svom poznatom obraćanju Bundestagu. Već je tada najavljena promjena smjernica energetske politike. U to spada gradnja dva terminala za ukapljeni plin (tzv. LNG terminali) te što je još važnije, ubrzanje procesa okretanja obnovljivim izvorima energije.
Sve glasniji su i oni koji traže proizvodnju rada nuklearnih elektrona. O je zahtjev koji dolazi iz nekoliko smjerova, najglasniji je bavarski premijer Markus Söder koji traži da se preostale tri nukelarke u Njemačkoj ostave u pogonu dok se situacija donekle ne stabilizira.
Jer podsjetimo, posljednje tri njemačke nuklearne elektrike rad treba obustaviti krajem ove godine. No prema prvim signalima koji dolaze iz redova koalicijske vlade, ovaj plan za sada nema izgleda za uspjeh. Iz ministarstva koja su u rukama Zelenih dolazi objašnjenje kako nema potrebe za proizvodnju rada nuklearnog, kaže se kratko kako su sigurnosni rizici veći od koristi.
Njemačko gospodarstvo se okreće od Rusije
Tu je stanje manje alarmantno nego kad se radi o energentima. Treba reći da najveći dio svog izvoza Njemačka ostvaruje u zemljama Evropske unije. Ukupno treba reći da je gospodarska snaga Rusije usporediva s mnogo manjom Italijom. Jedino relevantno pitanje kada se radi o Rusiji je dakle energija.
Neka zvučna imena industrije poput Volkswagena i BMW-a u potpunosti su obustavili poslovanje u Rusiji, dakle kako u pogonima tako i u prodaji.
Pored Volkswagena i Siemens Energya i SAP napuštaju Rusiju. Inače, i skandinavska IKEA okreće leđa ruskom tržištu. Ista stvar s američkim firmama Coca Cola, Mc Donalds, Pepsi...
Pitanje uticaja rata u Ukrajini nije samo privredno pitanje. Sve to odražava se i na kulturni život u Njemačkoj. Dirigent Minhenske filharmonije Valeri Gergiev dobio je otkaz zbog pozitivnog stava prema politici Vladimira Putina. Iz istog razloga pod pritiskom je i operska pjevačica Anna Netrebko. Opet, s druge strane, dosta ruskih umjetnika kako u Njemačkoj tako i u samoj Rusiji oštro kritiziraju napad Rusije na Ukrajinu.
Čini se da se pojavljuje sve više načelnog animoziteta prema ruskim građanima u Njemačkoj.
Integracija izbjeglica
Izbjeglice iz Ukrajine u sve većem broju svakodnevno pristižu u Njemačku. Stručnjaci govore o najvećem migrantskom kretanju nakon Drugog svjetskog rata. Milioni su u pokretu unutar same Ukrajine. No još uvijek niko sa sigurnošću ne može reći koliko će od tih izbjeglica na kraju završiti u zapadnoj Evropi tj. u Njemačkoj.
Ministarstvo unutarnjih poslova govori o 50.000 osoba trenutno u Njemačkoj niti oni sami govore kako su ove brojke nepouzdane jer svaki dan u Njemačku, prije svega u Berlinu, uglavnom vlakovima i autobusima, stižu nove izbjeglice.
Glavni kolodvor u Berlinu se pretvorio u neku vrstu sabirnog centra za izbjeglice. Ovdje oni mogu dobiti prve informacije, hranu, odjeću i jedan dio i smještaja.
Berlinske gradske vlasti govore o 10.000 osoba dnevno, gradonačelnica Franciska Giffay zato je od državnih vlasti zatražila pomoć rekavši kako to Berlin više ne može sam organizirati.
Njemački savez sindikata (DGB) i Savez njemačkih poslodavaca (BDA) u zajedničkom su saopćenju još prošle sedmice, dakle u vrijeme kada su prve izbjeglice tek počele pristizati u Njemačku, od njemačke vlade tražili da ukine pravne prepreke za punu integraciju novopridošlih izbjeglica u njemačko tržište rada, piše WDR.
Dakle postoji želja da se ove ljude, pri čemu je potpuno otvoreno koliko će ih na kraju zaista i doći, što se brže integrira u njemačko društvo.
Neki stručnjaci tvrde kako Njemačka koristi ovu priliku kako bi ublažila problem manjka radne snage. Zagrebački demograf Tado Jurić siguran je da će Njemačka dolaskom izbjeglica iz Ukrajine barem djelomice pokriti svoj problem starenja stanovništva i nedostatak radne snage u gotovo svim sektorima.
Promjene u njemačkom društvu
Stručnjaci zasad ne smatraju da bi migracije iz Ukrajine mogle ugroziti šanse useljenicima sa zapadnog Balkana za zaposlenje u Njemačkoj jer su jednostavno potrebe njemačkog tržišta rada ogromne.
Oni međutim smatraju da će nastati konkurencija na jednom drugom planu. Naime, očekuje se povećani pritisak na tržište stanova u većim gradskim centrima poput Berlina što bi moglo dodatno zategnuti ionako napetu situaciju u ovom sektoru.
Ko god prati javnu raspravu otkako je počeo rat u Ukrajini i prve izbjeglice počele pristizati u Njemačku mogao je primijetiti da, za razliku od prije pet-šest godina, dakle 2015. kada su došle izbjeglice prije svega iz Sirije i sa Bliskog istoka koji bi se usprotivili dolasku ovih ljudi.
Sada se zaista stiče dojam kako se čini sve kako bi se Ukrajinci u Njemačkoj osjećali dobro. Iz dijelova mnogih njemačkih stižu i vijesti o pripremanju nastave na ukrajinskom i niko ne postavlja pitanje koliko će koštati ili trebaju li Njemačka izbjeglice. Nasuprot burnim diskusijama o izbjeglicama od prije pet šest godina koje su podijelile zemlju.
Neki, poput Njemačkog izbjegličkog vijeća (Refugee Council) govore o dvoklasnom društvu kada su u pitanju izbjeglice. Ukrajincima su širom otvorena vrata dok su državljani drugih zemalja koji su se našli u Ukrajini zatvorenim granicama. Neki komentari govore o tome kako se Ukrajincima pruža besplatni prijevoz vozovima Njemačke željeznice dok se istodobno izbjeglice iz Afrike svakodnevno utapaju u Sredozemlju.
