Nekada među najbolje plaćenim radnicima u regiji, radnici tuzlanske Fabrike deterdženata “Dita” došli su u situaciju da traže humanitarnu pomoć. Jučer su je i dobili, a stigla je iz sarajevske Humanitarne organizacije “Smiješak za djecu”.
Do fabrike koja je bila primjer tržišnog uspjeha i moderne tehnologije, dolazi se putem zaraslim u jasiku, pretvorenim u divlju deponiju. U krugu u kojem su se smjenjivale kolone kamiona što su odvozili njene proizvode, danas su tek čuvari, ojađeni radnici i zapečaćena neregistrovana vozila. Nekada među najbolje plaćenim, radnici “Dite” su s gorčinom u grlu preuzeli pakete humanitarne pomoći.
O vremenu kada je ova fabrika pomagala svakom ko se obratio za pomoć, radnici teško govore.
Podsjećaju na vrijeme kada su halama “Dite” defilovale delegacije poslovnih ljudi iz cijele Evrope. Bila je poligon za obuku mladih naraštaja, budućih radnika i inžinjera školovanih u tuzlanskim školama i na fakultetima.
Na jedinu bosanskohercegovačku fabriku deterdženata danas podjeća tek poneka zaboravljena blijeda reklama njenih proizvoda. Upropaštena nezajažljivim tajkunskim apetitima, zaboravljena i zapuštena, danas predstavlja surovi primjer kletve – “imao pa nemao”. Video pogledajte OVDJE. (BHRT)
