"Danas, na žalost, malo je pisanih tragova o veoma bogatom i raznovrsnom doprinosu doktora Mujbegovića, kako u oblasti medicine, tako i njegovom političkom djelovanju, odnosno doprinosu i u razvoju same kulture."
Piše: Sabina Babajić
Na današnji dan, 13. maja 1900. godine, u selu Tarevci kod Modriče (tada srez Gradačac) rođen je Mustafa Mujbegović.
Osnovnu školu je završio u Brčkom, a gimnaziju u Banjoj Luci i Tuzli gdje je maturirao 1921. godine. U tuzlanskoj Gimnaziji istu đačku klupu dijelio je sa budućim slikarom Kristijanom Krekovićem, koji je već u gimnaziji pokazivao svoj slikarski talenat. Čak ga jednom i naslikao iz poluprofila, i to olovkom. Taj kroki je sačuvan i nalazi se u Galariji portreta u Tuzli. Među njegovim drugovima bio je i Milenko Filipović, kasnije poznati etnolog. Mujbegović u višim razredima gimnazije pod uticajem Mitra Trifunovića Uče bavi se proučavanjem marksističke literature i sudjeluje u akcijama revolucionarne omladine 1919. do 1921. godine.
Godine 1921. u Beču upisuje studij medicine. Sa istim zanimanjem s kojim je posvećen svom studiju uključuje se i u politički život Bečkog univerziteta. Priključuje se naprednom studentskom pokretu gdje se ističe svojom aktivnošću, naročito u Klubu studenata marksista. Preko ovog Kluba uspostavio je vezu sa rukovodstvom tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, koje se nalazilo u Beču. Klub su posjećivali brojni članovi KPJ, među njima su bili i August Cesarec, Vladislav Ribnikar, Miroslav Krleža... Zahvaljujući radu u Klubu, Mujbegović se sprijateljio sa mnogim istakntutim studentima marksistima. Među njima je bio i Mustafa Golubović, kojeg Vera Mujbegović u svojoj knjzi „Tuzla moje mladosti“ opisuje kao centralnu, pitoresknu, vanserijsku ličnost bečkog kruga ljevičarskih studenata. Zapravo, i poslije mnogo godina, u Tuzli, njeni roditelji s velikm poštovanjem su ga pominjali.
Za vrijeme studiranja u Zagrebu 1924/25. godine postaje sekretar Komunističke studentske frakcije i jedan od rukovodilaca Kluba studenata-marksista. Soba Studentskog doma u Ilici, u kojoj je stanovao, bila je neko vrijeme i sjedište redakcije lista „Borba“. Aktivno je učestvovao u studentskom štrajku, zbog čega je bio i uhapšen. Ostatak studija provodi u Beču gdje, uprkos teškim životnim uslovima, diplomira 1927. godine.
Za Mujbegovića Beč je bio važan grad i zbog podatka da je 1921. godine u auli Medicinskog fakulteta susreo Šapčanku Zagu Manojlović, također studenticu medicine, sa kojom će 1925. godine, kako ističe njihova kćerka Vera, udružiti svoje živote.
Poslije odsluženja vojnog roka, u ljeto 1928. dobio je prvo zaposlenje u Dječijem domu u Ljubljani. Pored postdiplomskih studija iz oblasti dječije zaštite čime će se baviti do kraja života, nastavlja i političku djelatnost sa slovenačkim intelektualcima, piše članke za radnički list „Enotnost“ i održava veze sa drugovima u Beču i Zagrebu.
Doktor Mustafa Mujbegović u Tuzlu dolazi u vrijeme uvođenja zloglasne Šestojanuarske diktature, 1929. godine. Preuzevši dužnost šefa Dječijeg dispanzera pri Domu narodnog zdravlja u Tuzli radio je u školskoj poliklinici. Pored savjetovališta za majke i djecu pri Dječijem dispanzeru u Tuzli, godinama je radio na preventivnim i epidemiološkim zdravstvenim akcijama, koje su u to vrjeme predstavljale veoma ozbiljne zdravstvene probleme u Bosni. U periodu pred Drugi svjetski rat radio je i kao ljekar u Rudniku „Montanika“ na Majevici, a također i kao ljekar za željezničare iz Tuzle i okoline.
Godine 1942. priključuje se narodnooslobodilačkoj vojsci. Bio je upućen u Glavni štab Bosne i Hercegovine. Prelazeći Majevicu u selu Vukosavcima kod Lopara, biva ubijen u mučkom četničkom napadu 20. februara 1942. godine.
Danas, na žalost, malo je pisanih tragova o veoma bogatom i raznovrsnom doprinosu doktora Mujbegovića, kako u oblasti medicine, tako i njegovom političkom djelovanju, odnosno doprinosu i u razvoju same kulture. Njegovi savremenici ga pamte kao strastvenog čitaoca. Svoju posvećenost čitanju pokazivao je i tako što ne samo da je napamet znao čitave pjesme iz Krležinih „Balada o Petrici Kerempuhu“, koje su se pojavile 1936., i koje je često recitovao svojim ukućanima, on se bavio Krležom i iz ugla političkog i teorijskog. Svojim prijateljima pokušao je na jednostavan način tumačiti objavu Krležinog polemičkog spisa „Dijalektički antibarbarus“, koji je potaknuo brojne polemike unutar političkih i književnih krugova.
Doktor Mustafa Mujbegović je posjedovao veliku biblioteku. Jedan dio knjiga iz porodične zbirke, porodica Mujbegović poklonila je Zavičajnoj zbirci Narodne i univerzitetske biblioteke „Derviš Sušić“ Tuzla. Poklonjeni naslovi danas predstavljaju posebnu dragocjenost unutar fondova Zbirke.
