U JU “Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo zabilježen je porast broja djece izuzete iz biološke porodice zbog materijalnih razloga.
Radi se o djeci (uglavnom iz romskih obitelji) koja žive u ekstremno teškim materijalnim i stambenim uvjetima, bez sredstava za život i mogućnosti da im roditelji to osiguraju svojim radom i bez riješenog stambenog pitanja (žive u napuštenim devastiranim stambenim objektima bez vode, struje, krova i stolarije…) te s evidentnim elementima odgojne zapuštenosti i zanemarenosti, javlja Fena.
Stručna saradnica za poslove informiranja i komunikaciju u Centru Mirsada Poturković rekla je za Fenu da su to najčešće obitelji koje zbog nedostatka novca nemaju mogućnosti da izdržavaju djecu, a ne ispunjavanju uvjete da ostvare propisana prava po osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Federacije BiH i Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Kantona Sarajevo.
– Radi se o roditeljima koji najčešće nemaju ni osnovu školu, nikada nisu zasnivali radni odnos i nemaju dovoljno kapaciteta kojima bi bez kontinuirane i cjelovite podrške zajednice, mogli u skorijoj budućnosti promijeniti svoje ponašanje, te svojim radom osigurati minimum pretpostavki za egzistenciju, kako svoju tako i svoje obitelji – rekla je ona.
Zbog toga se, naglašava, mora više raditi na osiguranju zakonskih pretpostavki da tim obiteljima bude pružena, osim socijalne, psihološke, pedagoške, i materijalna podrška da to ne bi bio jedini razlog za izuzimanje djece iz bioloških porodica.
Poturković je istakla da Centar za socijalni rad KS-a ozbiljno radi na osnaživanju i pružanju podrške obiteljima radi sprečavanja izdvajanja djece iz bioloških porodica, ali da ima i slučajeva kad su prinuđeni donositi i drugačije mjere.
"Nažalost, bez obzira na poduzete mjere ne može se u svim situacijama postići očekivani rezultat. U nekim situacijama Centar za socijalni rad ne može ostati pri stavu da je podrška obitelji jedini i najbolji način zaštite interesa djeteta te se nerijetko nađe i u situaciji da mora donijeti odluku o hitnom izuzimanju djeteta iz obitelji ili pokrenuti postupak u sudu za oduzimanje prava roditelja da žive s djecom ili za oduzimanje roditeljskog staranja", rekla je ona i naglasila da, nasreću, to nisu tako česte situacije.
Navela je i napredak koji Centar postiže u oblasti usvojenja kao najboljeg oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja, pri čemu akcent stavlja na postupke koje pokreće (postupak u sudu za oduzimanje roditeljskog staranja) ili vodi Centar radi sprečavanja neodgovornih roditelja da svojim postupcima manipuliraju djecom izuzetom iz biološke porodice i zbrinutom institucionalno ili vaninstitucionalno.
" Naime, dosadašnja praksa jednog broja roditelja je da apsolutno izbjegavaju roditeljska prava i dužnosti, a samo povremenim kontaktom s djecom smještenom u instituciju (jednom u toku godine ili jednom u nekoliko godina i odbijanjem da daju saglasnost na usvojenje malodobne djeteta) dovode u poziciju svoju djecu da djetinjstvo provode u institucijama, bez mogućnosti da odrastaju u zdravom obiteljskom okruženju koje garantira usvojenje", rekla je Poturković.
Ukazuje i na značajne pomake sarajevskog Centra za socijalni rad u oblasti deinstitucionalizacije, odnosno izmještanja djece bez roditeljskog staranja u hraniteljske obitelji.
S tim u vezi spominje razne kampanje koje Centar realizira radi kontinuirane edukacije i podrške hraniteljskim obiteljima, ali i istovremeno konstatira da, nažalost, u KS-u nema dovoljno interesa obitelji za hraniteljstvo.
Poturković se nada da će obitelji u Kantonu Sarajevo pokazati veći interes za hraniteljstvo te se, radi upoznavanja o tom modelu zbrinjavanja djece, u većoj mjeri uključivati i u programe edukacije, pripreme i osnaživanja obitelji za prijem djece na smještaj u drugu obitelj.
Istraživanje što ga je uradio Worl Visions, zajedno s Mrežom “Snažniji glas za djecu BiH”, pokazalo je da BiH ima dobre politike i zakonodavstvo u domenu zaštite djece, ali da nema potrebnih servisa za podršku obiteljima te da su kapaciteti postojećih ustanova nedovoljni, u domeni odgovornosti manjkavi i zahtijevaju dodatni rad.
Poturković se nada da će zakonodavni organi to prepoznati i pravovremeno stvarati normativne pretpostavke da bi centri za socijalni rad mogli raditi na eliminaciji prepreka za adekvatnu zaštitu djece i njihovih prava.
Vjeruje da će rezultati istraživanja koje je uradio World Vision utjecati/doprinijeti da nadležni organi ozbiljnije pristupe ujednačavanju prava na zaštitu djece i eliminaciju svakog oblika diskriminacije (po teritorijalnom nivou ili po osnovu finansijske moći kantona) nad djecom na prostoru cijele BiH. (Tuzlanski.ba)