Arhiv nacionalne bezbjednosti saopštio je da dokumenta objavljena u ponedjeljak pokazuju da su "međunarodna pasivnost i manjak podrške za mirovnjake osudili Srebrenicu na propast prije 20 godina".
Navodi se i da dokumenta pokazuju da je izostanak odgovora UN i međunarodne zajednice na prvobitni napad Vojske Republike Srpske na zaštićenu zonu Srebrenice bio jedan od ključnih faktora, koji je omogućio ubistva nekoliko hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka u danima nakon pada enklave 11. jula 1995. godine.
"Dokumenta pokazuju da je genocid u Srebrenici predstavljao debakl za međunarodne mirovne misije i bio prekretnica ka jačoj intervenciji, koja je kulminirala Dejtonskim sporazumom kojim su okončani ratovi na Balkanu", navodi se u saopštenju.
Dokumenta ukazuju da je, iako je komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić 2. jula samo želio da mirovnjake UN i Bošnjake "istisne" iz Srebrenice u roku od nedelju dana, izdato naređenje da se zauzme enklava, jer, prema Arhivu nacionalne bezbednosti, nije bilo otpora.
Navodi se i da dokumenta pokazuju da su zvaničnici UN, poput specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN Yasushija Akashija i generala iz država članica UN, odbijali da se suoče sa napadima bosanskih Srba i uzdržavali se od upotrebe vazdušnih napada više od godinu dana prije Srebrenice.
Dokumenta pokazuju i da je komanda UN takođe odbila zahtjev holandskih mirovnjaka za vazdušne napade 6. jula 1995. godine, prije nego što je pala ta enklava, a odobrila samo mali napad 11. jula, koji nije zaustvio Vojsku Republike Srpske.
Jedan od razloga za nedjelovanje je, kako se sugeriše u dokumentu, to što je bilo jasnih strateških podjela između SAD, Britanije i Francuske oko toga šta treba raditi povodom sukoba u Bosni i Hercegovini.
Dokumenta uglavnom potiču iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a ima i onih iz Nacionalnog univerziteta odbrane iz SAD, Biblioteke Klinton i izvještaja francuskog parlamenta.
Tu su i planovi bosanskih Srba, kao i dokumenta UN koja pokazuju komunikaciju sa terena sa komandnim centrima.
Oni čine dio knjige uputstava sačinjene za konferenciju koju su u junu organizovali američki Memorijalni muzej holokausta i Haški institut za globalnu pravdu.
Ove godine je i novinarka Florence Hartmann objavila knjigu, u kojoj tvrdi da su SAD i vlade evropskih zemalja znale da snage bosanskih Srba planiraju da zauzmu Srebrenicu, ali da ništa nisu učinili da to spriječe.
Hartman je u intervjuu za BIRN u julu rekla da je njeno istraživanje pokazalo da su francuski, britanski i američki zvaničnici nekoliko nedelja prije masakra u Srebrenici znali da vojska bosanskih Srba planira da napadne zaštićenu zonu UN.
Zapadne vlade odlučile su da ne spriječe napad bosanskih Srba, već da ga iskoriste kako bi se stvorio momentum za mirovne napore, koji do tada nisu uspjeli da okončaju trogodišnji rat, tvrdi ona.
"Srebrenica je platila cijenu za mir", rekla je Hartmann.
Nakon što su snage bosanskih Srba u julu 1995. godine napale Srebrenicu, ubile su više od 7,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka i protjerale više od 40,000 žena, djece i starih. Ti zločini su i pred međunarodnim i pred domaćim sudovima definisani kao genocid.
Ratku Mladiću trenutno se sudi u Haagu za genocid i druge zločine. (balkaninsight.com)