Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja nad ženama obilježava se svake godine 19.juna kako bi se podigla svijest o ovom ozbiljnom problemu i pružila podrška žrtvama. Ovaj dan je prilika da se posvetimo nastojanjima da se okonča seksualno nasilje u svim njegovim oblicima, da zločinci odgovaraju, a žrtve dočekaju pravdu.
Ratni zločini, uključujući seksualno nasilje, činjeni su sistematski i kategorično na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Seksualno nasilje bilo je alat agresorima da dodatno nanesu zlo i patnju bošnjačkom stanovništvu. Neki od lokaliteta, uključujući i šira područja općina, gdje je zabilježeno najviše slučajeva seksualnog nasilja su: Višegrad, Foča, Rogatica, Prijedor, Zvornik, Vlasenica, Mostar, Konjic, Bijeljina i Brčko.
Žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja bile su iz svih dijelova BiH, žene i muškarci iz svih etničkih grupa, ali prema sudski utvrđenim činjenicama i izvještajima međunarodne zajednice većinom su to bile žene bošnjačke nacionalnosti, različite starosne dobi, a najveći broj žena bio u reproduktivnoj dobi.
Uprkos težini zločina, sudskim činjenicama, broju žrtava seksualnog nasilja, u BiH ne postoji adekvatan institucionalni odgovor na memorijalizaciju stradanja žrtava ratnog seksualnog nasilja. Mjesta zločina potvrđena sudskim činjenicama nemaju zvanična i formalna obilježja, dok napori udruženja žrtava i organizacija civilnog društva da se navedena mjesta obilježe nailaze najčešće na otpor lokalnih vlasti. Tako je Trial International na ovaj dan objavio digitalnu mapu obilježavanja mjesta stradanja žrtava ratnog seksualnog nasilja, kako bi bar na taj način ukazivali na zločine kojima su bile izložene bošnjakinje tokom rata.
''UN-ov specijalni izvjestitelj za promociju istine, pravde, reparacija i garancije neponavljanja zločina pri Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih nacija Fabian Savioli, koji je posjetio BiH krajem 2021. godine, u svom izvještaju iz 2022. godine naglasio je da je sveobuhvatna memorijalizacija patnji koje su pretrpjele sve žrtve od vitalnog značaja za pomirenje, čime bi se garantovalo neponavljanje prethodnih zločina i vratilo dostojanstvo žrtvama. Napori vezani za memorijalizaciju moraju biti usmjereni ka uspostavljanju uslova za otvoreni razgovor unutar društva o uzrocima, odgovornosti i posljedicama nasilja iz prošlosti, a čime bi se društvu omogućilo da živi mirnije s naslijeđem prethodnih podjela, te da ne zapadne u opasnost revizionizma, uključujući poricanje i relativizam'', stoji na stranici Trial International -a.
Još jedan korak naprijed napravljen je u maju ove godine kada je ostvaren prvi status djeteta rođenog iz čina ratnog seksualnog nasilja. Iako BiH nema službene podatke koliko je djece rođeno nakon silovanja, procjenjuje se da je taj broj između tri i pet hiljada djece, danas odraslih ljudi. Izmjenama Zakona o civilnim žrtvama rata Federacije BiH djeca rođena nakon silovanja u ratu prvi su put dobila status civilne žrtve rata.
''Prava djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja ne smiju ostati neiskorištena i neprimijenjena. Takvo stanje bi dodatno doprinijelo zanemarivanju ove pravne kategorije, što je nedopustivo'', naglašeno je od Udruženja Zaboravljena djeca rata koji su dodali da će jasnije predstaviti Zakon i Pravilnik, te će njihovmobilni pravni tim biti dostupan u različitim gradovima kako bi se pružila adekvatna pravna podrška svima koji žele ostvariti status djeteta rođenog iz čina ratnog seksualnog nasilja.
Ipak, ovo je samo jedan korak za koji su zaslužna Udruženja. Bosna i Hercegovina ima veliki problem sa pravosudnim institucijama koje karakteriše veliki broj neriješenih slučajeva. Od 127 osoba ko je haški tribunal procesuirao za zločine počinjene na teritoriji BiH, 75 ih je procesuirano za zločine seksualnog zlostavljanja. Međutim, postoje mišljenja da, upravo zbog stigmatizacije, mnoge žene nisu smogle progovoriti o bolnoj prošlosti, a s obzirom da je silovano više do 20 hiljada žena, broj počinitenja je zasigurno veći od 75 procesuiranih.
Suočavanje sa prošlošću i kultura sjećanja
Suočavanje sa prošlošću je važan segment u koračanju za budućnosti. Da bi se gradilo bolje društvo, važno je govoriti o prošlosti, ohrabriti žrtve, pružiti im podršku, ali i njihove priče prenositi s generacije na generaciju. Ove godine, na području Tuzlanskog kantona na tome će se raditi kroz projekat “Međugeneracijsko suočavanje sa prošlošću – za kulturu sjećanja i izgradnju mira“ koji provodi Udruženje Vive Žene grupom studenata Univerziteta u Tuzli. U narednom periodu studenti i žrtve rata će imati priliku biti dio treninga na kojem će razgovarati o ratnoj prošlosti i kreirati ideje za njegovanje kulture sjećanja.
Inače jedina sigurna kuća u Tuzli koja postoji zahvaljujući udruženju Vive žene, 1999. godine primila je prvu ženu žrtvu nasilja. Kroz godine su pružili sklonište za oko 2000 žena, a mnogo više koristilo je njihove usluge savjetovališta i psihoterapije.
Vive žene će povodom ovogodišnjeg Dana borbe protiv seksualnog nasilja objaviti i svjedočanstva o ratnim zločinima pod nazivom ''Sjene iza mene''.
Kroz sve navedeno možemo vidjeti da udruženja i organizacije mnogo više rade na zaštiti i pružanju podrške žrtvama nego što to rade institucije. Upravo zbog toga je važno obilježavanje ovog dana jer moramo podstaknuti sve segmente društva na zajedničko djelovanje protiv seksualnog nasilja i pružiti nadu preživjelima da nisu sami u svojoj borbi za pravdu i dostojanstvo. (Tuzlanski.ba)
