Klubovi koji egzistiraju kao udruženja građana jednosavno u budućnosti kao takvi neće moći opstati što je recimo moglo prije 25 godina.
Ostavke Upravnih odbora, štrajkovi fudbalera, isključenja struje, vode na gradskim stadionima sve su učestalija pojava u sportskim kolektivima na području Bosne i Hercegovine. Ove činjenice nam govore da je došlo vrijeme da se mijenjaju stvari kako u fudbalskim klubovima tako i u ostalim sportskim kolektivima koji grcaju u dugovima.
Klubovi koji egzistiraju kao udruženja građana jednosavno u budućnosti kao takvi neće moći opstati što je recimo moglo prije 25 godina. Međutim, sada više nije takva situacija, oblik vlasništva se nakon rata promjenio, skoro sve firme su prešle iz društvene odnosno državne imovine u privatnu, i danas se u ovim firmama vrlo dobro zna ko je “gazda” dok to još uvijek nije slučaj sa sportskim kolektivima.
Kroz Uprave se smjenjuju raznorazni kadorvi koji ostvaruju svoje lične interese i nijednog momenta im nije stalo do uspjeha kolektiva odnosno rezultata kluba. Takvo funkcionisanje klubova u narednom periodu jednostavno neće biti moguće, želimo li imati dobar i kvalitetan sport onda će klubovi morati biti privatizovani.
Međutim, sada se postavlja pitanje ko želi kupiti klub koji ima dug od par miliona maraka, ili ko uopšte želi svoj lični novac ulagati u sport, iako bi sa fudbalskim klubovima to i nekako biti izvodljivo jer upravo tu se radi o sumama koje bi mogle biti interesantne potencijalnim kupcima.
Dosadašnji način finansiranja sportskih klubova, prema kojem je većina sredstava dolazila od opštinskih odnosno kantonalnih budžeta ili od milostinje pojedinaca, je neodrživ i privatizacija bi mogla biti jedino rješenje. Da bi neko kupio određeni kolektiv mora imati finansijski interes, a to bi trebalo da se obezbijedi kroz poreske olakšice i beneficije, jer uloženi novac treba da se vrati, a u ovim okolnostima to je nemoguće
Ekonomski stručnjak za privatizaciju Miloš Grujić za radio Slobodna Evropa tvrdi da je izlazak na berzu idealno riješenje za neke sportske klubove:
„Najbolje za klubove, ljude u klubovima i navijače bi bilo da se klubovi privatizuju po modelu uspješnih klubova u EU i da izađu na berzu. Tada bi prihodi bili veći, rashodi manji – to je praksa već pokazala u drugim državama – i prestali bi pozivi za pomoć prema poreskim obveznicima, odnosno državi.”
Prije nekoliko godina pričalo se da je za kupovinu Borca iz Banjaluke zainteresovan poznati biznismen Milan Mandarić, nakadašnji vlasnik Portsmoutha i još nekih engleskih klubova. Navodno je odustao zbog toga što su klubovi organizovani kao udruženja građana, te je onemogućeno da posluju kao privredni subjekti.
Međutim stručnjaci i sportski radnici smatraju da problemi u sportu se neće riješiti samo ako se klubovi prepuste u ruke privatnika. Od toga bi mogli profitirati samo neki veći i poznatiji klubovi. Za one takozvane male sportove problem finansiranja će i dalje ostati.
Za kraj možemo navesti primjer Dinama iz Zagreba koji važi za klub u vlasništvu gosp.Mamića, Dinamo iza sebe ima zapažene rezultate. Posljednjih nekoliko godina prvaci su svoje zemlje, nastupaju u Evropsklim takmičenjima prodaju svoje igrače za milionske iznose. Međutim izgubili su ono najvrijednije svoje Bad Blue Boyse, svoje utakmice igraju pred praznim tribinama a razlog tome je upravo prvi čovjek Dinama Zdravko Mamić.
Stvari nisu puno drugačije ni u ostalim zemljama upravo ovako funkcionišu stvari prmijer: Ciparski “Apoel“, Ruski “Anzhi“, Češki “Plzen” Ukrajinski “Shakhtar” u posljednje vrijeme tu je prijemjer francuskog “PSG-a” a već odavno je poznato kako su “Chelsea” odnosno “Man City” za relativno kratko vrijeme postali klubovi sa respektabilnim timovima i rezultatima.
Na kraju se opravdano možemo zapitati: Da li se privatizacija sportskih klubova nameće kao jedino preostalo rješenje koje bi vodilo BH sport u neke bolje dane?
Tuzlanski.ba
