Miroslav Blažević je preminuo, ali mnoge njegove izjave živjet će vječno.

Smrću legendarnog Ćire Blaževića nisu i neće umrijeti brojne njegove izjave kojima je tokom proteklih nekoliko desetljeća uveseljavao fudbalsku javnost.

Bilo ih je toliko puno da nema smisla raditi nekakav TOP 5 ili TOP 10. Portal Gol.hr u spomen na trenera svih trenera izdvojio je neke od njih.

“Majka je htjela da budem svećenik i tako ja odem u samostan i vidim prekrasnu sestru Auroru. Kad sam je vidio, sunce ti je***, rekao sam si ‘Ćiro, nije ovo za tebe’.”

“Drago mi je što više nisam pe*er”, izjavio je Ćiro nakon što su mu navijači na dočeku 1998. skandirali ‘Ćiro, majstore’.

“Nema ništa bolje od novinarskog posla. Imaš vlast, piješ ljudima krv na slamku i još te plaćaju za to.”

“Zašto žene ne komentarišu utakmice? Pa, ne mogu igrači toliko brzo trčati koliko žene mogu brzo pričati”, odgovorio je jednom prilikom.

Isto tako, kad su ga jednom upitali zašto je stalno skakao pored klupe, odgovorio je: “Zlato moje, prehladio sam se. Sreća da se nisam upišao.”

“Ja sam prema svojim fudbalerima tiranin jer samo tiranin može egzistirati na čelu reprezentacije”, govorio je dok je bio selektor Vatrenih.

“Je*eš čovjeka koji nikad ne promijeni mišljenje.”

“Otto Barić mi kani namjestiti pušku, ali ja ću se truditi da cijev bude uperena u kontra smjeru.”

“Hoću Liverpool”, govorio je uoči ždrijeba drugog pretkola Lige prvaka kad je bio trener Hajduka. Nije izvukao Liverpool nego mađarski Debrecen od kojeg je izgubio s ukupnih 0:8 u dvije utakmice.

“Mogu li me Jugoslaveni iznenaditi? Mogu, ali ‘kod Gige u šupi’.”

“Ne bih mijenjao Šukera ni za 10 Batistuta, je*o te Batistuta”, kazao je jednom novinaru na Svjetskom prvenstvu 1998.

“Za nešto možete reći da je tajna dok to ne sazna Ćiro Blažević. Onda to postaje senzacija.”

Nakon debakla reprezentacije ondašnje Srbije i Crne Gore na Svjetskom prvenstvu 2006. i teškog poraza protiv Argentine, Ćiro im je dodatno natrljao sol na ranu.

“6:0 je veliki rezultat, ali to se još da izdržati. 7:0 je posebna blamaža.”

“Najveći porok mi je pi*ka. Vagina je, da budem malo kulturan, čudna stvar. Zbog nje su se vodili ratovi, gubile glave. Dok ne dođe do tog parčeta mesa, čovjek hoće da poludi, a poslije konzumacije obično se pokaje. Zato je i nastala ona narodna ‘poslije je*anja nema kajanja’.”

“Lud sam za umjetničkim slikama. Volim žene i na platnu. Sine, kad sam bio mali, bio sam siromašan. Sad, eto, nešto imam, pa se malo kur*im.”