Studentkinja je bila u zatvoru na dvije godine nakon što je uzela tablete zbog kojih je pobacila.

Mlada mama, koja je dobila dvogodišnju ćerku kada je ponovo zatrudnjela sa 20 godina, ispričala je o svom užasu što je završila iza rešetaka. Optužena je da je uzimala tablete zbog kojih je izvršila ilegalan abortus. “Osjećala sam da nemam drugog izbora osim da (izjasnim se krivim)”, rekla je Laura, koje nije njeno pravo ime, za Sunday Times, piše Mirror.

“Tužilaštvo je reklo da će me, ako se ne izjasnim krivim, optužiti za uništavanje djece i vjerovatno ću otići u doživotni zatvor.”, prenosi Tuzlanski.ba.

Prošlog mjeseca je od direktora javnog tužilaštva Maxa Hilla zatraženo da hitno zaustavi gonjenje žena koje su same prekinule svoju trudnoću. Broj žena prijavljenih policiji zbog ‘kriminalizovanih pobačaja’ je u porastu sa 30 do sada u 2022. – već više nego prethodnih godina. U otvorenom pismu koje je potpisalo 66 organizacija i ljudi, uključujući Britansku savjetodavnu službu za trudnoću, advokati i grupe za ženska prava, pozvali su tužilaštva da prestanu govoriti da su žene na meti često “ranjive” i u “očajnim situacijama”. Istakli su da se u Engleskoj sada dvije žene suočavaju sa krivičnim gonjenjem.

Osvrćući se na razvoj događaja u Sjedinjenim Državama koji su doveli do uništenja prava na abortus, u pismu se kaže:

„Naše je čvrsto uvjerenje da u 21. stoljeću, u sjeni preokreta Roe protiv Wadea, nikada nije u javnom interesu krivično goniti žene u ovim slučajevima. okolnosti.”

U odgovoru g. Hill je rekao da će slučajevi abortusa dobiti dodatni nivo kontrole od strane njihovih advokata prije nego što se podignu optužnice protiv žena. Iako je abortus dostupan, on je još uvijek službeno krivično djelo u Ujedinjenom Kraljevstvu – osim u Sjevernoj Irskoj, gdje je dekriminaliziran 2019. Prema Zakonu o abortusu i Zakonu o humanoj oplodnji i embriologiji iz 1990., abortus je dozvoljen do 24 sedmice trudnoće ako postoji rizik za fizičko ili mentalno zdravlje žene ili njene postojeće djece.

Iako ne postoji vremensko ograničenje za pobačaje ako postoje dokazi o fatalnoj abnormalnosti fetusa ili značajnom riziku za život majke. Ali prije nego što se pobačaj može nastaviti, dva doktora moraju osigurati da su ispunjeni zahtjevi Zakona o pobačaju i oba moraju potpisati potvrdu. Ako žena dođe do pobačaja putem lijekova bez prolaska kroz ovaj proces, to može biti krivično djelo prema Zakonu o prekršajima protiv ličnosti iz 1861. (OAPA). Maksimalna kazna je doživotna.

Novi zakoni usvojeni tokom pandemije dozvoljavaju uzimanje pilula za abortus kod kuće do deset sedmica trudnoće, ali kasniji pobačaji moraju biti obavljeni u medicinskom okruženju. No, Laura također poziva na promjenu zakona, rekavši da žene koje su imale nedozvoljen abortus to rade samo “tamo gdje je neko na vrlo užasnom mjestu u kojem zaista nemaju drugog izbora”.

Mlada mama je na kraju diplomirala nakon što je odslužila dvogodišnju zatvorsku kaznu, ali kaže da još uvijek ima noćne more o svojim iskušenjima. Rekla je da joj je nasilni dečko rekao da ne ide kod doktora, već pilule koje je kupio preko interneta. U to vrijeme je vjerovala da je trudna od osam do deset sedmica kada se popela u kadu i rodila. „Umalo sam umrla“, kaže ona.

“Sjećam se da je kupka bila ispunjena najmanje centimetar krvi.

„Htjela sam da umrem. Iskreno, osjećala sam se kao da je cijeli svijet upravo završio pred mojim očima.”

Pozvala je hitnu pomoć i odvezena je u bolnicu, gdje su joj ljekari rekli da je rodila fetus od 30 sedmica. Prema NHS-u, puna trudnoća je 40 sedmica. Priznala je medicinarima kako je pila tablete za abortus, a pozvana je policija koja je čuvala njenu postelju.

„Zapravo su imali policajca sa mnom u bolnici cijelo vrijeme i nisu mi dozvolili da razgovaram ni sa kim osim s policijom“, rekla je. Dozvolila joj je posjeta partnera samo na “30 sekundi” kada mi je “šapnuo na uho da će me ubiti ako ikome kažem da je umiješan”. Bukvalno su me odveli iz bolnice, pravo u policijsku stanicu”, rekla je.

Govoreći o svom vremenu iza rešetaka, rekla je: „Vidjela sam stvari koje nijedno ljudsko biće nikada ne bi trebalo vidjeti. Kvalitet života koji te žene imaju je odvratan. I ne bih to poželio nijednom ljudskom biću. „Vidio sam ljude kako se vješaju. Vidio sam ljude kako su sebi prerezali zglobove i noge, i kako ljudi napadaju jedni druge i zbog nečega tako, tako, tako malog. “Mi smo u okruženju sa ljudima koji su ranjivi, a zatim se miješamo s ljudima koji su nasilni. A to za mene nije sigurno mjesto za nekoga poput mene koji je klasifikovan kao ranjiv i kojim se vrlo lako manipuliše.” (Tuzlanski.ba)