Alarmantne podatke otkrilo je najnovije istraživanje koje je šokiralo i same stručnjake jer je premašilo najcrnje prognoze

Otapanje ledenog pokrova na Grenlandu se silno ubrzalo od 90-ih do danas. Svake godine otopi se sedam puta više leda, tvrdi 89 naučnika koji koriste satelite za proučavanje tog područja.

Ukupni gubici gotovo se udvostručuju svakog desetljeća i od 33 milijarde tona godišnje u 90-ima, to sad prosječno iznosi 254 milijarde tona godišnje, piše Washington Post.

Od 1992. gotovo 4 triliona tona grenlandskog leda ušlo je u ocean, otkrila je nova analiza, što je ekvivalent otprilike centimetar globalnog porasta nivoa mora.

Iako centimetar možda ne zvuči mnogo, to utiče na milione ljudi. “Samo oko jedan centimetar porasta nivoa mora dovodi novih 6 miliona ljudi u područje sezonskih godišnjih poplava”, rekao je Andrew Shepherd, profesor sa Univerziteta u Leedsu koji je vodio masovnu suradnju s NASA-inim istraživačem Erikom Ivinsom.

Rezultati naučne skupine pod nazivom Vježba poređenja testa ledene mase (Ice Sheet Mass Balance – IMBIE) objavljeni su u utorak u časopisu Nature.

Istraživanje sugeriše zabrinjavajući tempo promjena za drugu najveću ledenu površinu na Zemlji, koje bi teoretski moglo potaknuti više od šest metara porasta nivoa mora tokom idućeg milenija.

Nedavno topljenje leda na Grenlandu, sugerišu stručnjaci, podudaraju se sa zabrinjavajućom projekcijom nivoa mora koju je zacrtalo glavno tijelo za klimatske promjene Ujedinjenih naroda.

Prema tom vrhunskom scenariju, Grenland bi do 2100. godine mogao pridonijeti podizanju nivoa oceana za čak 16 cm.

“To znači da sada ono što je danas osrednje loš scenarij skoro je bio najgori scenarij, i sad će se morati izmisliti novi ‘gornji plafon’ koji trenutno ne postoji”, rekao je Shepherd.

Znatno veći porast nivoa mora prouzročilo bi otapanje na Antarktici i manjim ledenjacima širom svijeta, zajedno s širenjem oceanske vode koja je posljedica toplijih temperatura.

Još nije jasno da li i ostale komponente jednačine nivoa mora slijede najviši ili najgori slučaj, a trenutno je istraživanje bilo usmjereno samo na Grenland.

Iako je Grenland trenutno najveći doprinos porastu nivoa mora, Antarktika u konačnici ima veće dugoročne potencijale za podizanje mora.

Porast nivoa mora nastavio bi se – i možda još ubrzao – nakon 2100. Grenland je najveći otok na svijetu, prekriven neprekidnim listom leda proizvedenim od mnogo hiljada godina snježnih padavina. Ledena ploča veličine je Aljaske, a središte joj je debelo više od oko dva kilometra.

Led pod vlastitom težinom teče prema oceanu, ali zbog planinske i stjenovite obale Grenlanda, obično dopire do mora u glečerima sličnim prstima koji se pružaju prema fjordovima.

Ti su fjordovi djelomično potopljene doline koje su samim pokretom glečera stvorene tokom različitih geoloških vremena.

Nekoliko velikih ledenjaka bilježi najveće gubitke leda a najviše je to primijećeno na Jakobshavnu, na središnjem Grenlandu, Ali sveukupno je na stotine ledenjaka i sada ih sve više gubi led jer je zagrijano more došlo s njima u kontakt kroz fjordove.

Sama ledena ploča također je izložena toplim temperaturama zraka. Većina Grenlanda već se zagrijala za više od 2 stepena Celzijusa (3,6 stupnjeva Fahrenheita), u poređenju sa temperaturama s kraja 19. stoljeća, prema analizi Washington Posta, najbrže zagrijavajućim područjima na svijetu.

To je dvostruko više od globalne prosječne stope zagrijavanja. Ljeti ove više temperature proizvode sve više i više taline na ledenom dnu, koje također ističe u ocean.

Nešto više od polovice grenlandskih gubitaka nastalo je ovim postupkom, pokazalo je istraživanje, što se događa prebrzo da bi se nadoknadila godišnjim snježnim padavinama.

Preostale gubitke potiče brži tok ledenjaka u veoma duboke vode grenlandskih fjordova, gdje se komadno odvajaju u ocean.

“Ovaj brži protok može objasniti činjenicu da ledena ploča gubi više mase nego što se ranije očekivalo. Sve više i više ledenjaka gubi led”, izjavila je koautorica studije Beata Csatho, grenlandska stručnjakinja sa Univerziteta u Buffalou u New Yorku.

“To uključuje nekoliko vrlo velikih ledenjaka na krajnjem sjeveru Grenlanda, koji se nalaze najbliže Arktičkom oceanu i prethodno su se sporo mijenjali”, rekla je Csatho.

Novo istraživanje temelji se na 26 zasebnih satelitskih analiza, a sve pojedinačno objavljene su kao zasebna istraživanja.

Oni koriste različite metode za mjerenje nedavnih promjena na ledenoj plohi Grenlanda. U nekim su slučajevima naučnici pratili kako se brzo slijeva led prema moru; u drugima su pokušali izmjeriti na koji je način gubitak leda smanjio ukupnu masu ledene ploče na temelju gravitacijskih tegljača na satelitima smještenim visoko iznad snimljenog područja.

Grupa IMBIE, koja već približno šest godina pokušava na ovaj način uporediti naučne rezultate, učinila je istu analizu i za Antarktiku.

I tamo su zabilježeni nagli gubici. Novi izvještaj Grenlanda dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je međuvladino vijeće Ujedinjenih naroda za klimatske promjene – središnji izvor projekcija porasta nivoa mora – u posebnom izvještaju sugerisalo da bi ono moglo biti i više nego što je prije procijenjeno.

Ali broj se povećao, za oko pola metra, zbog dodatnih mogućih gubitaka leda s Antarktike, a ne Grenlanda.

Sada, kažu neki stručnjaci, najgoru prognozu će možda trebati ponovo revidirati i podići najgornju granicu.

“Da je (izvještaj) počeo primjera radi danas, a ne prije dvije godine, mi bismo sigurno ozbiljno razmislili o katastrofalnim procjenama za Grendland i uzeli bi u obzir ovo novo istraživanje”, rekao je Michael Oppenheimer, klimatski naučnik iz Princetona koji je sarađivao na poglavlju o porastu nivoa mora u ovom izvještaju.

Iako topljenje leda zasad prati predviđanja na Grenlandu bi se po svemu sudeći moglo nastaviti i eskalirati topljenje leda do kraja stoljeća.

Csatho je rekla da su prethodna istraživanja već sugerisala da je Grenland usmjeren prema većim gubicima od očekivanih, ali pojedina su se istraživanja znatno razlikovala.

Konsenzus tih različitih istraživanja, rekla je, potvrđuje velike gubitke ledene plohe. “Sada postoji jedan glas.

Ovi rezultati su ono što proizlazi iz povezivanja svih dosadašnjih istraživanja. To je puno jači argument”, zaključila je naučnica. (Express.hr)