Bitno je voljeti i biti voljen, kao što je to uspjelo Damiru Ivaniševiću kada je na studiju upoznao svoju životnu saputnicu.

– Ona se meni svidjela zato što je odmah shvatila moje ime. Kada se predstavim ljudima, uvijek trebam ponoviti svoje ime. Kažu da to nije švedsko ime. Dok je ona odmah to prihvatila i osoba je koja ne gleda odakle si. Kakav smo mi kao par, to je najvažnije – tvrdi naš sagovornik koji je svojoj odabranici pokazao i Mostar.

– Svidjela joj se hrana, pogotovo ona koju je mama pravila. Ipak, nije se još sama usudila da nešto napravi, ali s vremenom će možda doći do toga. Zasad imamo mamu da nam napravi sarmu – kroz osmijeh priča Damir.

A povratak u domovinu? Zauvijek?

– To će mi biti malo teže jer sam u vezi sa Šveđankom. Bilo bi možda lakše da sam s nekom našom djevojkom. Možda bi se u budućnosti i htjeli preseliti dolje. Trenutno mi se Švedska puno sviđa da ju ne želim napustiti. Snašao sam se veoma dobro – zaključuje Damir Ivanišević. (Moja BiH)