Žena koja je u septembru pronađena krvava i dezorjentisana na Krku danima je bila glavna tema u medijima.

Podsjećamo, u nedjelju ujutro, 12. septembra, žena je pronađena na jednoj hridi na Krku posve dezorijentirana i bez ikakvog sjećanja ko je i odakle je. Kod sebe nije imala nikakvih dokumenata po kojima bi je se moglo identifikovati.

Pričala je engleski pa je odmah bilo jasno da je žena u Hrvatskoj turist. Nakon desetak dana, nakon što se priča probila van granica Hrvatske, saznalo se o kome se radi.

Misteriozna žena je, naknadno se ispostavilo, Danijela Adamcova. Slovakinja koja je velik dio života provela u SAD-u pa je zbog toga dobro govorila engleski. Nakon toga se pisalo kako se bavila izradom nakita, širile su se nikad potvrđene priče da je radila nakit i za seriju Prijatelji, a da se onda vratila u Slovačku. Sada je osobno dala velik intervju za slovački Terajšok.

U opširnom razgovoru prvo se sjetila svog ranijeg života. Iz SAD-a se, kaže, vratila kad joj je pukla ljubavna veza 1999. godine. Tada joj se, kaže, život preokrenuo.

“Tamo sam ostala sama oko godinu dana, ali to nije bilo kao prije. Nedostajala mi je porodica, dom”, kaže. U Slovačku se vratila 2000. godine da bi se 2010. opet vratila u SAD. Međutim, kaže da to nije bila zemlja kakvu pamti. Radila je razne poslove i onda se vratila u Slovačku.

Trebala ići u Španiju

U Hrvatskoj je, kaže, slučajno završila. Trebala je ići u Španiju.

“Lani sam tražila posao, ali bilo je problema. Niko me u Slovačkoj nije želio zaposliti. Imala sam iskustvo posla vani, pričala sam strane jezike. Ali nisam mogla naći dobar posao”, rekla je.

U junu se trebala naći s čovjekom koji bi joj ponudio posao u Španiji. “Trebali su nekoliko ljudi za rad u hotelu”, kazala je.

Prodala je nakit i uzela sav novac koji je imala. Piše da se Adamcova ne sjeća o kakvoj se tačno firmi radi jer su joj svi podaci bili zabilježeni u mobitelu kojeg je izgubila.

Ne sjeća se perioda od nekoliko sedmica

Ne sjeća se kako je završila na plaži u Hrvatskoj. Na dan odlaska iz Slovačke, čekala je prijatelje u stanu da je pokupe.

“Bila sam spremna za put sa stvarima. Stigli su oko ponoći. Sjećam se da su zvonili. Ali ovo je i zadnje čega se sjećam”, otvoreno kaže Adamcova. Ne sjeća se ni silaska s koferima, ne zna u koji se auto ukrcala ni koliko ljudi je bilo. Nakon 20. avgusta više se ničega ne sjeća i ne zna šta se događalo od tada do septembra.

“Probudila sam se noću. Nisam znala gdje sam i šta se događa. Tamo je bio mrak. Zima, tresem se od zime”, sjeća se.

Sjedila je, kaže, na oštrom kamenju, pokrivena s dekom na kojoj su bili tragovi krvi. Bila je pretučena, izudarana, krvava i, dodaje, paralizirana. Ruke je mogla samo djelomično micati, kaže.

Kraj sebe je pronašla samo flašu vode i sunčane naočale. Zvala je pomoć, vikala je na engleskom. Uopće se nije mogla sjetiti slovačkog jezika.

Spominje muškarce i ženu

Kaže da je sjećanje koje joj se vraća zastrašujuće.

Adamcova kaže da joj u bolnici nisu napravili sve potrebne preglede niti su joj zaliječili rane. Kaže da su samo ustanovili da joj rane nije napravila neka druga osoba, da je imala potres mozga, krv u bubrezima te djelimičnu paralizu mišića.

“Sjetila sam se troje ljudi. Sjetila sam se da sam bila na velikom brodu s dva muškarca i ženom. Onda se sjećam da su me odvukli na otok. Tamo je čekao još jedan muškarac. Odvukao me na taj otok. To je bilo sve čega sam se sjetila. Ali još uvijek vidim lica troje ljudi ispred sebe. Jako dobro njih se sjećam. Opisala sam ih i policiji”, rekla je. (Index.hr)