Petak, 19. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Nišlija na krovu kuće gaji preko hiljadu vrsta kaktusa: “Deset sati mi treba da sve zalijem”

Preuzmite sliku

U kolekciji Bobana Stankovića iz Niša, koja broji više od hiljadu vrsta kaktusa i ukupno desetak hiljada biljaka, ima i onih koji više ne rastu u prirodi. Ekipa Anadolu posjetila je njegov bogati vrt na krovu kuće stvaran skoro trideset godina.

Boban je počeo da prikuplja biljke nakon što se prije tri decenije oduševio jednom vrstom bradavičastog kaktusa.

“Tada smo držali cvjećaru i kaktusi su nam onda trgovački prolazili kroz ruke. Jedan od njih me naročito kupio svojom ljepotom. Riječ je o Mammillaria duwei, koja mi se dopala svojim izgledom. I onda sam nju odvojio prvu i tako je to krenulo“, prisjeća se Boban.

Ova vrsta, endemska za predjele Meksika, bila je prva u njegovoj bašti, a sada se tu nalazi skoro polovina vrsta kaktusa koje postoje na svijetu.

“U svijetu postoji 10.000 vrsta sukulenata, od toga četvrtina otpada na kaktuse. Mi imamo više od hiljadu vrsta kaktusa, od nekih imamo samo po jedan primerak, od nekih i nekoliko stotina, tako da je reč o više desetina hiljada biljaka“, govori Boban.

  • Do mnogo zanimljivih vrsta došao je u Češkoj gdje žive, kaže, najveći kaktusari na svijetu. Egzotične primjerke i dalje traži u inostranstvu.

    “U Srbiji sam nabavio skoro sve što je moglo da se nabavi. Sada sam prinuđen da idem u inostranstvo da bih došao do novih primjeraka i s vremena na vrijeme posjetim neku izložbu. Išao sam u Mađarsku i Češku nekoliko puta i otuda donosio najljepše primjerke“, kaže Boban.

    Najvrijedniji su, objašnjava, oni primjerci kojih više nema u prirodi, već samo u ličnim kolekcijama.

    “Ti kaktusi su iskorijenjeni u prirodi iz njima znanih razloga. Naravno, neki su se dobro adaptirali na ove promjene u klimi, a neki su, eto, podlegli“, govori Boban.

    U saksiji na njegovom krovu raste još jedan kaktus koji je pred izumiranjem – domaćeg naziva starčeva glava ili starčeva brada.

    “On raste u jednoj dolini u Meksiku, zove se Dolina staraca. Samo ga tamo ima i nigdje više“, kaže kaktusar.

    Bez obzira na to što se zalivaju rijetko, i po jednom u desetak dana ljeti, taj posao traži mnogo posvećenosti.

  • “Kada čovjek ima mnogo biljaka, to prilično dugo traje. Treba mi nekih deset sati da sve zalijem“, govori Boban.

    Zahtijevno je i proizvesti nove biljke.

    “Kao i svaka biljka, mogu da se proizvedu od sjemena, ali i vegetativnim putem, da se pelcer odvoji. Nažalost, ne puštaju svi pelcere, nego ti koji ne puštaju pelcere moraju od sjemena da se proizvedu, s tim što to prilično sporo ide. Da bi od sjemena, koje je kao zrno maka, porasla neka veličina klikera, treba skoro tri godine“, objašnjava Boban.

    Od ovog hobija neće još dugo odustati.

    “Nije kao neki drugi hobi u kom, kada čovjek nabavi nešto, to ostane isto za sve godine, već svakog mjeseca može da se primjeti neka razlika. A, naravno, svake godine ona je drastična. Primjećuje se prirast novih bodlji, kaktusi povećavaju masu i tako dalje“, kaže Boban.

    Dodaje da izgled biljke zavisi od onog ko je čuva, pa je zato za njega svaki kaktus jedno malo umjetničko djelo.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje