Hrvatski  zdravstveni sistem na brojne je načine iznevjerio i ugrozio Mirelu Čavajdu, 39-godišnju majku čije je drugo dijete u maternici oboljelo od agresivnog tumora na mozgu.

Sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile su joj obaviti prekid trudnoće iako su joj liječnici priznali da je tumor toliko velik da dijete najvjerovatnije neće dugo poživjeti, a i ako hoće, da nikada neće moći normalno živjeti. Tumor se ubrzano razvija pa već sada, u 26. sedmici trudnoće, ima promjer veći od pet centimetara tako da je deformirao glavicu djeteta i pritišće mu mali mozak, piše index.hr.

Tragičan obrat dogodio se u 24. sedmici trudnoće. Na pregledu 19.4. ultrazvukom je utvrđeno da nešto nije kako treba. Ginekologinja je Čavajdu uputila u bolnicu Sveti Duh u kojoj joj je 20.4. napravljena magnetska rezonanca. Nalaz, kojim je otkriven ogroman maligni tumor, čekala je punih devet dana iako se svi problemi u trudnoći smatraju hitnima.

Doktori joj rekli da je pobačaj u toj fazi trudnoće ilegalan

Doktorila kojima se obratila uvjeravali su je da bi joj rado pomogli, no utvrdili su da je u Hrvatskoj obavljanje pobačaja nakon 10. sedmice trudnoće protuzakonito, što nije istina. Naime, u članku 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji da se prekid trudnoće može obaviti nakon 10. sedmica od začeća „kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama“.

Roditelji su pokušali potražiti pomoć u svim zagrebačkim bolnicama koje bi mogle obaviti prekid trudnoće – u Svetom Duhu, Petrovoj, Merkuru i Vinogradskoj. Prošli petak poslali su zahtjev bolnicama da se osnuje komisija koja bi prema zakonu trebala odobriti prekid trudnoće, međutim do današnjeg dana nisu dobili nikakav odgovor.

Index.hr je bolnicama poslao upit o ovom slučaju te će njihov odgovor objaviti kad ga dobiju.

Doktori su roditeljima usmeno priznali da će dijete ako se rodi i preživi u najboljem slučaju živjeti kao biljka, međutim, niko to nije htio napisati. Umjesto toga svi su joj savjetovali da pomoć potraži u Sloveniji. Nažalost, sličnih iskustava žena u Hrvatskoj ima puno, a žene često ni ne šalju formalne zahtjeve za osnivanje komisije.

Na Indexu su u više navrata adresirali činjenicu da su se mnogi doktori  kojima je u opisu posla obavljanje prekida trudnoće odlučili za priziv savjesti tako da u Hrvatskoj ima mnogo bolnica koje ženama de facto uskraćuju to zakonom i ustavom zagarantirano pravo.

Ginekologinja: To je protuzakonito

Ginekologinja Jasenka Grujić, koja se zalaže za osiguravanje prava na prekid trudnoće u skladu sa zakonom, kaže da je nevjerovatno da se medicinska zajednica, prije svega liječnici, ne drže zakona koji je na snazi.

„Ne držati se zakona znači raditi protuzakonito. Ne podliježe li to u uređenoj državi sankcijama?“ pita Grujić.

„Moram podsjetiti da svi etički kodeksi moje profesije stavljaju interes pacijenata na prvo mjesto. Svjetonazor pojedinoga liječnika mora ostati sekundaran, a religijske zajednice ne smiju u sekularnoj državi jednoj profesiji temeljenoj na znanosti nametati svoje stavove koji ni u kojem slučaju ne podržavaju prekid trudnoće.

Sjetimo se Peruanke koja je 2001. bila prisiljena iznijeti i roditi teško malformirani plod i dojiti ga, da bi dijete umrlo nakon četiri dana. Ona je prema peruanskim zakonima imala pravo na prekid trudnoće. Država Peru morala je konačno, nakon dugoga procesa, platiti odštetu jer su ženi prekršena sva moguća prava prema Međunarodnom sporazumu o građanskim i političkim pravima (ICCPR), i to pravo na pravovremeno i efikasno liječenje, pravo na zaštitu od mučenja i neljudskog i degradirajućeg ponašanja te pravo na privatnost.

To se sve, koliko sam upućena, sada događa našoj sugrađanki i smatram to prvorazrednim propustom moje profesije. Zakonski okvir postoji, kompetentni liječnici postoje, opremljene ustanove postoje. Jednom riječju, sramota za hrvatsku medicinu i za hrvatsko društvo koje bi trebalo biti sekularno“, poručila je Grujić.

Žena o svemu progovorila za Index

Čavajda je, zgrožena apsurdnim problemima koje su pred nju postavili liječnici i sustav, o svemu odlučila progovoriti u intervjuu za Index. U nastavku pogledajte dio razgovora s Mirelom Čavajdom, a cijeli intervju možete pročitati na index.hr.  

Oboje ste željeli drugo dijete?

“Da. Imamo jedno dijete.”

Donedavno se na ultrazvuku činilo da se dijete normalno razvija?

“Da, do 20. tjedna sve je na redovnim pregledima izgledalo kako treba.”

Kako ste doživjeli vijest da dijete ima golem tumor?

“Došla sam na regularan pregled. Bio je utorak. Doživjela sam ogroman šok. Pola toga iz toga dana se ne sjećam, sve mi je u magli. Sva sreća da su suprug i sin išli sa mnom tako da smo imali vremena sve malo procesuirati. Isti dan primljena sam na hitni prijem u bolnicu Sveti Duh, po nalogu svoje ginekologinje kako bi se što prije napravio pregled magnetskom rezonancom.”

Jesu li vam objasnili zašto ste na nalaz magneta morali čekati devet dana?

“Ne. Dobila sam uputu ginekologinje da odem u bolnicu što prije. Primljena sam u utorak u 20 sati, a magnet mi je napravljen u četvrtak u 8 ujutro. Nakon toga sam nalaz čekala još tjedan dana. Naime, tu sedmicu bili su uskršnji praznici pa pola liječnika nije ni bilo na poslu.

U petak sam zatražila da me otpuste iz bolnice na moj zahtjev jer nije bilo smisla da ležim na Svetom Duhu i čekam dijagnozu. Bilo mi je lakše čekati u krugu porodice. U četvrtak sam došla na čitanje nalaza koje je trajalo točno tri i pol minute. U bolnici sam provela tri dana.”

Kako ste se osjećali tih devet dana znajući da postoji mogućnost da je u pitanju tumor?

“Osjećala sam se grozno. Doktorica mi je u petak, prije mog odlaska iz bolnice, došla u sobu i rekla: Preliminarno vam mogu reći da je to tumor, čisto da znate, no dođite još na čitanje nalaza. Tako mi je rekla bez ikakvog dodatnog objašnjenja, bez ikakvih daljnjih uputa. Oni su očito znali već isti dan, no čekali su još tjedan dana na mišljenje jednog doktora s Rebra. Meni se to čini jako puno u ovako odmaklom stadiju trudnoće.”

U medicinskom svijetu zna se da se svi problemi u trudnoći tretiraju kao hitni.

“Tako je. No, ovo mi nije izgledalo kao hitno.”

Jeste li pitali doktore može li biti komplikacija prije poroda i ima li dijete šanse za normalan život nakon poroda?

“Naravno, to sam pitala još ginekologinju na regularnom pregledu u utorak. Ona mi nije znala reći jer nije imala nalaze magneta. Mišljenje doktora dobila sam tek nakon devet dana. Doktorica na Svetom Duhu rekla mi je da situacija nije dobra, da dijete može umrijeti prije poroda ili za vrijeme poroda te da su mu šanse za normalan život, ako preživi porod, nikakve.

Rekla je da će imati teška mentalna oštećenja, odnosno da će živjeti ‘kao biljka’. To mi je sve rečeno usmeno. Pismeno nisam dobila ništa osim dijagnoze da ima progresivni tumor koji raste i pritišće mali mozak.

Nisu vam nigdje u dokumentaciji dali nikakve prognoze?

“Jesu, doktorica na Svetom Duhu u zadnjoj je rečenici napisala da su prognoze za majku i za dijete vrlo nepovoljne. No poslala me je kući bez ikakvih informacija o tome što bih dalje mogla i trebala. Niko me nije uputio na etičko povjerenstvo. Jedino što mi je rekla bilo je da se idem informisati o prekidu trudnoće u Sloveniji.”

Niko vam nije rekao da s takvom dijagnozom imate pravo na prekid trudnoće u Hrvatskoj?

“Ne. Rekla mi je da se ne trebam uopće truditi, da mi nijedno etičko povjerenstvo u Zagrebu neće odobriti da to izvedem ovdje. Slegnula je s oba ramena i dodala da mi je najbolje da odem odmah u susjednu državu.”

Je li vam iko od liječnika sugerisao da imate zakonsko pravo na prekid trudnoće i nakon 10. sedmica u Hrvatskoj?

“Ne.”

Kako ste saznali da ga imate?

“Preko svoje advvokatice Poslije sam se sama informisala.”

Tako ste soznali da imate pravo tražiti odobrenje povjerenstva?

“Tako je. Odmah smo reagirali i još prošli petak sastavili zahtjev koji smo poslali u četiri bolnice na četiri etička povjerenstva. Do danas nismo dobili niti jedan odgovor. Poslano je putem maila, poštom i još sam osobno nosila zahtjev da se urudžbira.”