U Splitu nema mjesta gdje se može kupiti burkini, inače nazvan još i halal-kostim, izrađen od rastezljiva elastina i dva dijela koji čine udobne duge hlače (stopala su otkrivena) i tunika koja prekriva stražnjicu, te obvezna kapa nalik na one koje nose sportisti, ispod koje se natisne kosa. Zbog higijene, ispod burkinija ne nosi se donje rublje.

Novinarka Slobodne Dalmacije iste je pomno proučila, te je za potrebe sociološkog istraživanja sašila vjerovatno prvi dizajnerski burkini u Splitu kreatorica Nives Lutz, hotimično posegnuvši za rastezljivom i prozračnom viskozom boje petroleja, a ne zlokobnom crnom.

Naime, nedugo nakon ekscesa na plaži u Nici, gdje je policajac od muslimanke pred djetetom koje se rasplakalo tražio da skine tuniku (iako nije prekrivala lice, niti skrivala identitet), mišljenja su se o burkiniju na plažama podijelila.

Dok neki podržavaju dekret vlasti Francuske teško pogođene terorizmom, drugi osuđuju takav udar na ljudsku slobodu, pa i pravo žene na odluku da boravi na plaži, pa i okupa se – a da se pritom ne obnaži.

U tom kontekstu valja reći da je dizajnerica burkinija Zanetti izjavila i da njezina želja nije bila samo omogućiti kupanje muslimankama, nego i ženama drugih vjera, pa i ateisticama, jer i među njima ima onih koje se rado kupaju ali nerado otkrivaju, kao i žena s rakom kože, i tako dalje.

Hrvatska, pa ni Split, nisu na popisu onih koje su službeno zabranile nošenje bilo kakve odjeće; štoviše, od ove su godine gradske vlasti Splita zabranila pretjerano “golacanje” u javnosti, tačnije, u užem gradskom središtu!

Bez straha, dakle, da će je policajac kazniti ili natjerati da se skine, reporterka “Slobodne” prošetala se plažom usred sunčana dana i osvježila se, pritom “sondirajući” reakciju pomalo zbunjene javnosti; globalne i, dakako, one koja se zatekla na frekventnim Bačvicama i nekolicini okolnih plaža.

Bez dvojbe možemo zaključiti: Split je burkini-friendly grad!

Bačvice su, dakle – centar svita; tamo ženu koja se šeće u burkiniju skoro da niko od nazočnih Nijemaca, Japanaca, pa i Francuza, nije ni primjetio. Domaći su se malko pogledavali, a jedna majka je od kupačice u burkiniju nježno odmaknula djecu – ali samo zato da je ne bi poprskala.

– Lijepo je ne brinuti se jesam li pomno depilirana. Ne znam za druge, ali meni je ovaj odlazak na plažu izuzetno godio. Prvi put nisam morala razmišljati o tome imam li celulit i jesam li pomno depilirana, a ni izrast na kosi mi nije predstavljao problem. Pri tome, nisam potrošila ni kap losiona za sunčanje, jer su mi bile otkrivene samo šake i stopala, a na licu sam uglavnom nosila naočale. Biti odjevena u moru malo je neobično čuvstvo, ali može se naviknuti i na to. Ipak, osjećaj kad sam skinula kapu i ponovno zamahnula raspletenom kosom bio je – pravo olakšanje… Ipak je navika moćna stvar. Ipak, bikini. Istakla je novinarka nakon okončanog sociološkog istraživanja. (Tuzlanski.ba)