Četvrtak, 30. Maja 2024.
Tuzlanski.ba logo

Sve afere koje su obilježile život Silvija Berlusconija

Preuzmite sliku

U lavirintu italijanske politike, Silvio Berlusconi je bio vrhunski trgovac, čovjek koji je spojio poslovni i javni život – kao niko drugi. Njegova ličnost privlačila je italijansko biračko tijelo, koje je nastavilo da ga podržava uprkos optužbama o korupciji i dvostrukom poslu, piše BBC.

Četiri puta je bio premijer, i svaki put kada se činilo da je njegova politička karijera gotova, uspio je da demantuje svoje kritičare i da se vrati.

Devet godina nakon što mu je zabranjeno obavljanje javne funkcije zbog poreske prevare, vratio se u parlament, izabran je u italijanski Senat prije nego što je napunio 86 godina, u septembru 2022.

Ali često je njegov privatni život – njegova naklonost da se okružuje prelijepim mladim ženama i seksualni skandali koji su uslijedili – dospjeli na naslovne strane širom svijeta.

Berlusconi, koji je preminuo u 86. godini, bio je medijski mogul, vlasnik fudbalskog kluba i biznismen milijarder koji nikada nije odustajao od politike – i decenijama je pomagao u oblikovanju imidža Italije.

Milanski magnat

Silvio Berlusconi je rođen u porodici srednje klase, u Milanu 29. septembra 1936. godine i odrastao je u selu, van grada, tokom Drugog svjetskog rata.

Još od studentskih dana pokazao je sposobnost da zarađuje. Dok je studirao pravo na univerzitetu, svirao je kontrabas u studentskom bendu – i stekao reputaciju pjevača, radeći u noćnim klubovima i na kruzerima.

Njegov prvi pokušaj da iskoristi svoj prirodni šarm za posao bio je kao prodavac usisivača i prodaja eseja napisanih za svoje kolege studente.

Nakon diplomiranja, počeo je da se bavi građevinarstvom sa sopstvenom kompanijom Edilnord, gradeći ogroman stambeni kompleks na obodu Milana – iako je izvor finansiranja projekta bio nešto kao misterija.

Godine 1973. preduzetnik je pokrenuo lokalnu kablovsku televiziju pod nazivom Telemilano da bi obezbijedio televiziju svojim imanjima.

  • Četiri godine kasnije, posjedovao je još dvije stanice i centralni milanski studio. Do kraja decenije osnovao je holding kompaniju Fininvest da upravlja brzim širenjem svojih poslovnih holdinga.

    Na kraju će biti vlasnik „Mediaseta“ – najveće medijske imperije Italije i vlasnika najvećih privatnih stanica u zemlji – i najveće izdavačke kuće u Italiji „Mondadori“.

    U vrijeme svoje smrti, bio je jedan od najbogatijih ljudi Italije, sa porodičnim bogatstvom u milijardama dolara. Njegova djeca – Marina, Barbara, Pier Silvio, Eleonora i Luigi – učestvovala su u vođenju njegovog poslovnog carstva.

    Dio tog bogatstva bi se iskoristio za zadovoljavanje njegovih ličnih interesa – uključujući spasavanje njegovog rodnog fudbalskog kluba „AC Milan“ od bankrota 1986. godine.

    Istraživanje političke moći i korupcije

    Berlusconijeva izuzetna sposobnost da se više puta suoči sa sudovima – i zadrži svoju popularnost u politici – bila je bez premca. Često se žalio na viktimizaciju – posebno od strane tužilaca u njegovom rodnom Milanu – jednom prilikom tvrdeći da je imao 2.500 pojavljivanja pred sudom u 106 suđenja tokom 20 godina.

    Optužbe tokom godina uključivale su pronevjeru, poresku prevaru i lažno računovodstvo, kao i pokušaj podmićivanja sudije. U više navrata je oslobađan ili poništavan. Njegove kontroverze su bile veoma javne i činile su redovnu pozadinu tokom njegove političke karijere.

    Tek u februaru 2023. konačno je oslobođen podmićivanja svjedoka da lažu o ozloglašenim „bunga bunga“ zabavama koje je održavao u svojoj vili kao premijer.

    Osnovao je sopstvenu političku stranku 30 godina ranije, 1993. i za godinu dana katapultirao je na vlast. Iskoristivši svoj entuzijazam za fudbal, nazvao je svoju stranku po skandiranju navijača – Forza Italia.

    U to vrijeme se pojavio vakuum moći nakon skandala koji je uticao na italijanski desni centar – a Berlusconi je ponudio alternativu onim biračima koji nisu bili ljevičari. Masovna reklamna kampanja na njegovim sopstvenim TV kanalima pomogla mu je da pobijedi na izborima 1994. godine.

  • Međutim, njegovo opredjeljenje za politiku viđeno je kao pokušaj da izbjegne da i sam bude umiješan u optužbe za korupciju, nakon što je nekoliko njegovih preduzeća uvučeno u istragu.

    Ali on je odbacio tvrdnje. „Ne moram da idem u kancelariju za vlast. Imam kuće širom svijeta, veličanstvene brodove, prelijepe avione, prelijepu ženu, prelijepu porodicu. Ja se žrtvujem“, izjavio je tada.

    Kada je bio na vlasti, Berlusconijeva vlada je usvojila zakon koji je njemu i drugim visokim javnim ličnostima dao imunitet od krivičnog gonjenja dok je bio na vlasti, ali ga je kasnije odbacio ustavni sud.

    Kralj povratnika

    Berlusconijeva prva koalicija trajala je samo nekoliko mjeseci – dijelom zbog trvenja između različitih stranaka u njoj, a dijelom zbog Berlusconijeve optužnice za navodnu poresku prevaru od strane suda u Milanu.

    Izgubio je izbore 1996. od ljevice – ali njegova politička karijera je tek počela.

    Godine 2001. Berlusconi se vratio kao premijer, na čelu nove koalicije poznate kao „Kuća sloboda“. Glavni cilj njegove predizborne kampanje bilo je obećanje da će preurediti italijansku ekonomiju, pojednostaviti poreski sistem i povećati penzije.

    Ali italijanske finansije su trpjele zbog pogoršanja globalne ekonomije, a Berluskoni nije mogao da ispuni svoja obećanja. Izgubio je od Ljevice 2006, ali je ponovo pobijedio 2008.

    Ostao je stalni član italijanske politike do 2011, što će se pokazati među njegovim najizazovnijim godinama.

    Troškovi zaduživanja Italije porasli su tokom dužničke krize u eurozoni. Premijer je izgubio podršku i bio je primoran da podnese ostavku nakon što je izgubio parlamentarnu većinu.

    Iste godine, ustavni sud je poništio dio zakona kojim se njemu i drugim visokim ministrima daje privremeni imunitet.

    Do kraja 2011. bio je van vlasti. U oktobru 2012. osuđen je na četiri godine zatvora zbog poreske prevare i zabrana obavljanja javne funkcije. Berlusconi je izjavio da je nevin i govorio o „sudskom udaru“.

    Ali do tada je imao preko 75 godina i umjesto toga je dobio rad u zajednici. Radio je četiri sata nedjeljno sa starijim pacijentima sa demencijom u katoličkom staračkom domu u blizini Milana.

    Takođe mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija – zabrana koja je trajala nekoliko godina prije njegovog sljedećeg povratka.

    Bunga-bunga zabave i privatni život

    Osim politike, Berlusconi je dospio na naslovnice o svom privatnom životu, koji je često bio – veoma javan.

    Raskošni premijer nije krio afinitete ka mlađim ženama. Njegova najnovija partnerka, partijska koleginica Marta Fascina, mlađa je od njega više od 50 godina. Poznato je da je koristio transplantaciju kose i plastičnu hirurgiju kako bi izgledao mlađe.

    Upoznao je svoju drugu suprugu, Veroniku Lario, nakon što je ona igrala u toplesu u jednoj predstavi. Nastavila je da je više puta javno izražavala frustraciju zbog ponašanja svog muža prema mladim ženama.

  • Podnijela je zahtev za razvod nakon što je njen suprug fotografisan na proslavi 18. rođendana manekenke Noemi Leticije.

    Njegov najupečatljiviji skandal bile su navodne „bunga bunga“ zabave u njegovoj vili, na kojima su dolazile djevojke za ples – priča koja se završila osudom zbog plaćanja maloljetne prostitutke za seks.

    Na kraju se ispostavilo da je 2010. Berluskoni, dok je bio premijer, telefonirao policijskoj stanici i tražio oslobađanje 17-godišnje Karime „Rubi“ El Mahrug, zvane „Rubini kradljivica srca“, koja je bila uhapšena zbog krađe. Bio je i redovan gost „bunga bunga“ žurki.

    Italijanski mediji prenijeli su da je premijer tvrdio da je djevojčica nećaka ili unuka egipatskog predsjednika, a on je pokušavao da izbjegne diplomatski incident.

    Berluskoni je proglašen krivim da joj je platio za seks i zloupotrebu ovlašćenja 2013. godine – ali je ta presuda poništena sljedeće godine.

    Sa svoje strane, Berlusconi je uvijek odbacivao tvrdnje da je platio bilo kojoj ženi za seks, rekavši da to čini „nedostaje zadovoljstvo osvajanja“. Ali je takođe priznao da nije „nikakav svetac“.

    Forza Italia još jednom

    Opsednuta problemima nacionalnog budžeta i umiješana u lične skandale, Berlusconijeva stranka je loše prošla na lokalnim izborima 2011. godine, izgubivši Milano, njegov rodni grad i bazu moći.

    Ali on je ostao popularan, sa od pobjede na nacionalnim izborima 2013 delilo ga je jedan odsto glasova. Na kraju, njegova partija se podijelila – i Berlusconi ju je ponovo pokrenuo pod njenim originalnim imenom, „Forca Italia“. Između njegovih izbornih poraza i zabrane obavljanja javnih funkcija zbog krivične osude, moglo se činiti da je njegova politička karijera završena.

    Ipak, „Forca Italia“ je bila treća na izborima 2018. sa Berluskonijevim imenom prikačenim na njen brend, iza populističke, antiestablišmentske Pet zvjezdica i desnog izbornog partnera Force Italije, Lige.

    Berluskoni je obećao da će „lojalno podržati“ napore lidera Lige Matea Salvinija da formira vladu – ali je Liga odlučila da vlada bez Force Italije.

    Još jednom se činilo da se Berluskonijeva politička karijera možda bliži kraju. Ali 2018. godine, sud je odlučio da on ponovo može da se kandiduje za javnu funkciju – proglasivši ga „rehabilitiranim“.

    Odluka je donijeta prekasno za izbore 2018, ali je 2019. vječiti pobjednik glasova objavio da se kandiduje za Evropski parlament. Kao glavni kandidat na listama svoje stranke, lako je sebi osvojio mjesto u Evropi.

    Tri godine kasnije, vratio se u italijanski parlament, a njegova Forca Italia, mlađa stranka u desničarskoj koaliciji Đorđa Meloni.

  • Zloglasna ikona

    Sa svojom zalizanom tamnom kosom i raskalašnim skandalima, Berluskoni je odmah bio prepoznatljiv i njegovao je ličnost veću od života.

    Takođe je postao ozloglašen zbog svog sumnjivog smisla za humor nakon brojnih gafova visokog profila. Jednom prilikom je sugerisao da bi nemački poslanik u Evropskom parlamentu bio dobar čuvar u koncentracionom logoru – a drugom je tvrdio da je Musolini zapravo benigni vođa.

    On je ove izjave odbacio kao šalu. Međutim, on je takođe bio dugogodišnji prijatelj Vladimira Putina i okrivio je Ukrajinu za invaziju Rusije kada je njegova vlastita vlada snažno stajala iza Kijeva.

    Vjerovatno je njegova umiješanost u skoro svaki aspekt italijanskog života najviše naljutila njegove kritičare – posebno njegovu medijsku imperiju, koja mu je, kako mnogi kažu, dala nepravednu prednost na izborima.

    Mnogi Italijani koji su glasali za njega smatrali su da je njegov uspjeh kao poslovnog tajkuna dokaz njegovih sposobnosti, razlog zašto bi trebalo da vodi državu.

    Sam Berlusconi je odbacio tvrdnje da je miješanje biznisa i politike bilo korisnije njemu lično nego Italiji u cjelini.

    „Ako, brinući o svačijim interesima, vodim računa i o svojim, ne može se govoriti o sukobu interesa“, izjavio je on.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje