Nedjelja, 14. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Stručnjaci objavili rezultate istraživanja: Psi koji žive u Černobilu imaju drugačiju genetiku od ostalih

Preuzmite sliku

Krajem mjeseca, tačnije 26. aprila, obilježit će se 37. godišnjica jedne od najvećih katastrofa koje su se dogodile u Evropi – nesreće na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane nedaleko od Černobila.

Nekoliko dana nakon katastrofe, za koju se još uvijek ne zna koliki je danak uzela u ljudskim životima, cijelo područje oko elektrane je evakuisano. Postalo je vojna zona, Černobilska zona isključenja, u kojoj ljudi ne žive. Neki su se, istina, vratili, a to su stariji stanovnici tog područja koji jednostavno nemaju kuda, piše New York Times.

Danas, osim njih, u Zoni žive samo radnici koji je ‘održavaju‘ (i to dvije sedmice mjesečno, a onda neko vrijeme ne smiju doći ni blizu) i turisti koji je posjećuju, prenosi Tuzlanski.ba.

Ipak, tu je još neko – životinje. Zona iz koje su se ljudi gotovo posve maknuli postala je, neočekivano, raj za životinje. Ne samo divlje životinje, nego i pse. Dio njih potomci su onih koji su nakon eksplozije pobjegli u šumu, dalje od ljudi. Upravo te pse stručnjaci su proučavali da vide na koji način izlaganje radijaciji utiče na njihov DNK i je li ono ubrzalo prirodni tok evolucije.

  • Stručnjaci sa Univerziteta iz Južne Karoline i iz Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma počeli su proučavati pse, a rezultate su objavili u časopisu Science Advances.

    Studija je otkrila kako psi koji žive blizu zatvorene nuklearke (u gradu Pripjatu) imaju drugačiju genetiku od onih koji žive nešto dalje.

    To dokazuje kako su ti psi prošli neku vrstu brze mutacije, odnosno, evolucije, i to zbog izloženosti radijaciji.

    Ova je studija postavila temelje za dalje istraživanje uticaja radijacije na veće sisavce.

    Iako ona nema jasan zaključak, samo potvrdu razlika u DNK, pokazala je kako jedno područje, za koje su svi očekivali da će biti posve mrtvo, buja životom, ali nam i pomaže da bolje razumijemo uticaj radijacije na prirodnu evoluciju.

    Prerano je reći da li je radioaktivno okruženje i kako doprinijelo jedinstvenim genetskim profilima pasa iz Černobila. Ali studija je prvi korak u nastojanju da se shvati ne samo kako je dugotrajno izlaganje radijaciji uticalo na pse, već i šta je potrebno da prežive ekološku katastrofu.

    “Studija će biti dobra polazna tačka za dalje istraživanje efekata zračenja”, izjavio je dr. Bojko.

    Upoređivanje ovih sekvenci pasa iz elektrane, pasa iz grada Černobila i čistokrvnih pasa koji žive u neradioaktivnom okruženju moglo bi pomoći istraživačima da identifikuju promjene u genomu povezane s zračenjem.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje