Bosanac prevario austrijsku firmu za 300.000 eura: Koristio sistem u firmi kao “sopstveni bankomat”
Foto: Tuzlanski.ba

Austrijski mediji javljaju da je državljanin Bosne i Hercegovine jučer u Riedu osuđen na dvije i po godine zatvora jer je navodno lažnim računima i dostavnicama izvukao najmanje 300.000 eura iz mesne kompanije Innviertel.

Kako navodi Vol.at, državnom tužiocu je bilo jasno da su računovodstvo i kontrola zakazali u kompaniji i da je to optuženi prepoznao te koristio sistem u firmi kao “sopstveni bankomat”.

Tužilaštvo je osumnjičenog, koji je ranije dva puta osuđivan, teretilo za tešku prevaru. On se, kako se navodi, ranije predstavljao kao šef slovenačke kompanije i od 2017. do 2020. godine izvlačio velike sume novca iz austrijskog preduzeća. Prema optužnici se radilo o sumi od oko 2,3 miliona eura koja je izvučena iz firme izdavanjem dostavnica i faktura a da ništa nije isporučeno. Prevaru je otkrio zaposlenik mesne kompanije tek 2020. godine.

Optuženi je na početku suđenja iznio drugačiju verziju događaja. On je tvrdio da je palete i kutije dostavljao kompaniji od 2015. godine, te da mu je nakon izvjesnog vremena dvoje zaposlenih reklo da žele zaraditi nešto novca. Tvrdio je da bi ti zaposleni isto to radili i sa drugim dobavljačima. Naime, objasnio je kako bi istovario samo dio robe mada je cijeli teret bio registrovan. Ispričao je kako bi ukradeni novac bio podijeljen, te kako je njemu samom mjesečno ostajalo 2.000 do 3.000 eura. Njegov branilac priznao je 100.000 eura štete od ukupno navedenih 2,3 miliona eura.

Nakon što je optuženi razotkrio navodni sistem podmićivanja kompanije i optužio dvojicu zaposlenih, koji su to negirali, suđenje je odloženo u junu prošle godine kako bi se omogućila dalja istraga i ispitivanje svjedoka.

Sud je jučer razmotrio rezultate te istrage, te je pozvan zamjenik šefa revizije velike korporacije kojoj kompanija Innviertel pripada od 2016. godine.

“Plaćali smo račune godinama, ali nema potvrde da smo dobili nešto zauzvrat”, rekao je on tokom suđenja, te objasnio da nema dokaze o isporuci niti dokaze kojima bi se pokazalo da roba nije isporučena.

Ispitivanje nekoliko svjedoka iz kompanije pokazalo je da su se naređenja često davala samo telefonom i da nije postojao centralni sistem u koji bi se mogli unijeti podaci. Dostavnice su također mogle biti dostavljene kasnije elektronski.

Tužilac je u svojoj završnom izlaganju naveo da je optuženi je prepoznao i iskoristio priliku uslijed nefunkcionisanja računovodstva, te tražio je osuđujuću presudu. Branilac je tražio blažu kaznu.

Sud je optuženog proglasio krivim za tešku prevaru.

Optuženi je osuđen na dvije i po godine zatvora i kompaniji mora isplatiti 300.001 euro odštete. Obje strane su odustale od žalbe, te je presuda stoga konačna.