Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Serija “Černobil” otkriva najčuvaniju rusku tajnu

Preuzmite sliku

Nova HBO serija “Černobil” je podsjetnik na to koliko je čovjek opasan po sebe.

Njen gotovo dokumentarni stil je neophodan. Maestralni glumci kao da ne glume, a njihov realizam ide dotle da vam ni jednog trenutka ne zasmeta što ne pričaju ne ruskom, već na engleskom.

Cijela istinita priča o Černobilskoj katastrofi je sama po sebi pretjerana, teška. Ona je i danas opomena i čini se da su joj i autori serije jako pažljivo pristupili.

Vidjećete ono što je ostalo skriveno od javnosti, detalje o tome zašto i kako su se činjenice o katastrofi sakrivale, koliko dugo, koliko malo je ljudski život u Pripjatu vredio te 1986. godine.

Glumci u seriji ne govore s ruskim akcentom, što je bio izbor autora Craiga Mazina i režisera Johana Rencka. Ruski je namjerno ubačen u svaku epizodu bez titlova, segmentarno.

Koja je cijena laži

Zašto je serija “Černobil” tako jeziva? Postoji nekoliko faktora – aktuelnost, realizam, retrospektiva, oholost. Najveći strah ljudi na vlasti koji poriču i lažu nije masovna smrt već poniženje njih samih i ruskog naroda.

Paul Ritter igra zamjenika glavnog inženjera Anatolyja Dyatlova koji nipošto ne priznaje istinu. On se svojim potčinjenim radnicima unosi u lice, govori im šta su radili i šta nisu vidjeli, šta se dešava, a šta ne, bez trunke preispitivanja.

Ako ništa drugo, “Černobilj” gledate dobijajući odgovor na glavno pitanje: “Koja je cijena laži?” U ovom slučaju, to su ljudski životi. To pitanje postavlja hemičar Valery Legasov (Jared Harris) koji je vodio istragu o Černobilju i izvršio samoubistvo dvije godine kasnije.

S jedne strane vidimo radnike u panici koji pokušavaju da spriječe katastrofu koja je već u toku, a u obližnjem Pripjatu stanovnici žive normalno, gledaju u dim vjerujući da se radi o običnom požaru.

Jedna od najpotresnijih scena je ona bez riječi u kojoj djeca plešu i igraju se u kiši smrtonosnog pepela koji pada po njima. Važno je napomenuti da su i ovakvi detalji zapravo stvari koje su se zaista dogodile.

Tu su i djelovi priče o kojima ljudi i dalje ne znaju mnogo. Jedan od njih je svakako onaj o drugoj eksploziji koja bi imala još gore posljedice od prve i zbrisala bi pola Evrope.

Naime, poslije prve eksplozije, reaktorska jezgra u jedinici 4 su se i dalje topila. Bazen prepun vode za hlađenje ležao je ispod drugog reaktora, i brzo mu se približavao radioaktivni metal. Taj kontakt bi podstakao drugu eksploziju koja bi nanijela nemjerljivu štetu i uništila cijelu nuklearku, uključujući i tri ostala nuklearna reaktora. Kako do toga ne bi došlo, radnici su morali da ispuste vodu koja je bila ispod reaktora. Bilo je izvjesno da će tokom te akcije poginuti. Ipak, rizik su preuzela tri volontera koje su kasnije prozvali “samoubilački odred”.

Zanimljivo je da uprkos zračenju niko od njih nije umro od posljedica akutne bolesti zbog radijacije. (Noizz.rs)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,