Goran Bregović, frontmen Bijelog dugmeta, u intervjuu je komentarisao same početke benda i svoje učenja gitare.

Istakao je kako ih je Zenica prvih pola godine spasila da “ne umru od gladi”, a onda je počelo ličiti na nešto što bi moglo uspjeti.

– Mi smo u prvo vrijeme, dok smo čekali da izađe ploča, svirali taj materijal u tehničkoj školi u Zenici. Ta Zenica nas je spašavala prvih pola godine da ne umremo od gladi, ali smo vidjeli da sve više ljudi dolazi da nas gleda. Još smo nepoznati, ali je sa svakim koncertom bilo sve više ljudi.

To je počelo da izgleda kao da se može desiti da čitava stvar uspije. Kad je izašla ploča, dobili smo poziv da sviramo u Hali sportova na Novom Beogradu. To su organizovali Aleksandar Saša Tijanić i Žorž Stanković – rekao je Bregović.

Novinar Branko Rosić upitao je potom Bregovića da li se sjeća ratnog zločinca Radovana Karadžića iz njegovih “pjesničkih dana”.

– Da, sjećam ga se kao pjesnika, on je nastupao zajedno sa Duškom Trifunovićem, sa Sidranom, s Rajkom Nogom … To su bili pjesnici koji su bili jednako popularni kao gitaristi jedno vrijeme. Nije današnji hip-hop nova izmišljotina, ljudi su uvijek htjeli da čuju riječ, samo što je hip-hop ritmizirao to pa je sada to pitkije.

Kada su bile večeri poezije, bilo je isto toliko publike kao kada mi sviramo, jer se recitovala dobra poezija – kazao je on.

Prisjetio se Bregović i Nedima Ede Sidrana, brata bh. akademika Abdulaha Sidarana, koji ga je prvi učio svirati gitaru.

– On me je prvi učio gitaru, tada smo bili u izviđačima. Sjećam se logorovanja u Rudniku, tu sam prvi put svirao gitaru, on me je učio. Ti izviđači su bili smiješni jer su u našem odredu bila dvojica ili trojica džeparoša, a jadne žene u Rudniku su išle sa novčanicima u cekerima pa dok su one shvatile da izviđači vole i da zavuku ruku u ceker…, istakao je.