Dok političari dogovaraju raspodjelu pozicija i na dnevnu agendu pretežno stavljaju političke i nerijetko zapaljive teme, većina građana se pita – kako preživjeti?

Neumoljivi rast cijena u Bosni i Hercegovini se nastavlja. Iako je primijećen pad cijena pojedinih namirnica, to je u široj slici jedva primjetno, jer se potrošačka korpa bliži cifri od tri hiljade maraka.

Dok čitaju i slušaju o galopirajućim poskupljenjima i rastućem jazu između sindikalne potrošačke korpe i ličnih primanja, za sve veći broj građana naše zemlje dan počinje pitanjem – čega se danas odreći?“ Najteže je penzionerima, koji kažu da ne žive, nego preživljavaju.

“Ja za 30 godina i 9 mjeseci imam penziju. Imao sam 250, sad sa ovim zadnjim povećanjem 294 marke.“ – kaže penzioner Mišo Vujisić.

O putovanjima, odlascima na izlete i u banje odavno ne razmišljaju. Jedino zadovoljstvo su im posjete klubu penzionera, gdje još mogu ponešto priuštiti.

“Cijene su solidne, mnogo jeftinije nego da pijemo kafu tamo. Ovdje je kafa marka, u gradu dvije, dvije i po. Ovdje smo sebi priuštili druženje uz minimalnu cijenu“ – kaže penzioner Žika Radosavljević.

Na pitanje o visini penzije odgovaraju:

„Zaključavam kuću od 10 do 15. Primim penziju i do 15. zaključavam kuću. Poslije ostavljam otključano, evo sad je otključano. Ako neko postavi pitanje što, nema šta uzeti“. Imam zamrzivač, pa kupim u toku sezone, zeleni pa zamrznem malo gljiva, malo ovoga malo onoga, pa to koristim kad je tanak datum i kad
nestane para“ – kaže Borislav Savić, penzioner.

Poskupljenja su se odrazila i na prodaju na pijacama. Više se ne kupuje na kilogram, nego na komad.

Kriza se osjeti na svakom koraku, u prodavnicama, restoranima, ugostiteljskim objektima.

Na pitanje kada će biti upaljen crveni alarm za povlačenje konkretnih poteza kako bi se građani zaštitili od eskalacija cijena, iz saveza samostalnih sindikata kažu da je alarm upaljen još od početka pandemije. Međutim, nadležni ga, ili ne čuju ili ignorišu. (BHRT)