Vijest o pokušaju samoubistva maloljetnika u Tuzli otvorila je brojna pitanja o problemima kroz koje mlade osobe prolaze. Iako se djetinjstvo smatra bezbrižnim periodom života, činjenice pokazuju da djeca i maloljetnici prolaze kroz različite probleme koje neki prevaziđu, a neke navedu i na najgora moguća rješenja.
Posljednjih godina povećanje pokušaja samoubistava među djecom postao je alarmantna pojava u društvu. Ovaj porast nije samo statistički fenomen već i duboko emotivna tema koja zahtijeva ozbiljno promišljanje i reakciju. Pitanje je koji su to faktori koji dovode do očaja i osjećaja beznađa kod mladih, ali i koji je način na koji društvo može odgovoriti i pomoći pri rješavanju ovog problema.
Iako ih ne čine, veliki broj maloljetnika razmišlja o suicidu, kaže za Tuzlanski.ba psihologinja Vahida Djedović. Najveći uzrok negativnih emocija kod mladih dolazi iz porodice.
''Najčešće razlozi vuku korijen iz porodičnih odnosa. Djeca osjećaju da ih roditelji ne razumiju, a roditelji imaju puno obaveza i zaista ne posvećuju djeci pažnju. Ja imam jednu klijenticu koja jako lijepo crta i meni donosi te crteže. Ja joj kažem da su njeni roditelji sigurno ponosni jer su ti crteži i slike prekrasni, a ona kaže: 'Moji roditelji ne znaju da ja slikam. Njih nije briga. Njima je bitno da ja donesem prosjek ocjena 5.0 i onda sam ja dobra.' Dakle vrši se veliki pritisak nad djecom. Treninzi, sviranje instrumenata, kursevi, prevelika očekivanja od djece, a niko ne pita djecu kako su.", objašnjava Djedović.
Vezano | Policija spriječila samoubistvo maloljetnika u Tuzli
Svako zanemarivanje dječijih potreba i želja u djetinjstvu, u tinejdžerskom dobu rezultirat će lošim posljedicama. Djecu je potrebno slušati i prepoznavati njihove potrebe od početka, kako bi se radilo na izgradnji povjerenja između roditelja i djeteta kao i na formiranju djetetovog primjerenog ponašanja. Pogrešan pristup je prepustiti djecu tehnologiji i trendovima, a pri tome ne prepustiti djecu mašti i volji kao i kvalitetnom provođenju vremena s njima.
''Danas nam se djeca ne igraju nego se odmah stavljaju u neki kalup. Moraju učiti neki strani jezik, ići na trening, na kurs. Bolje je, kažu, da se dijete skloni sa ulice. Kakve ulice? Hajmo se igrati sa djecom. Jedna od emocionalnih djetetovih potreba jeste igra, ali roditelj treba da se igra sa djetetom. Kada se dijete naigra u djetinjstvu, osjeti od roditelja da je prihvaćeno, da je voljeno, to dijete neće dignuti ruku na sebe. Dijete koje je sretno neće dignuti ruku na sebe.'', naglašava.
Djeci, kao i tinejdžerima je potrebna povratna informacija od roditelja i drugih članova njihove porodice, kaže naša sagovornica.
''Nedostatak osnovnih emocionalnih potreba poput empatije, podrške, pohvale, igre dovodi do toga da djeca nisu sretna.'', dodaje.
Šta kada porodica zakaže?
Nije porodica jedina odgovorna za probleme i izazove djece maloljetnika. Dijete bi, osim porodice, moralo pronaći podršku u školi ili kod prijatelja.
''Društvo je najodgovornije za pojedinca. Imamo školu koja bi trebala biti odgojno - obrazovna institucija. Ali, ona više nije odgojna, a i obrazovna postaje sve manje. Mi nemamo nijedan predmet koji se bavi emocijama. A djeci je to zaista potrebno. Ko ih i kada pita zašto su tužni? Ko s njima razgovara o emociji tuge?'', pita Vahida.
Prijatelji bi također morali obraćati pažnju, kaže, a nekada su znakovi primjetni, onima koji posmatraju.
''Bitno je obratiti pažnju je li osoba promijenila nešto u svom ponašanju. Ne može da spava ili previše spava. Naglo je smršala ili se naglo udebljala. Manje razgovara... Sve su to pokazatelji.'', dodaje.
Prema podacima iz FUP -a, u 2023. godini u Federaciji Bosne i Hercegovine život je sebi oduzelo 189 osoba, a najveći broj evidentiranih samoubistava, njih 43, zabilježeno je u Tuzlanskom kantonu. Ne zna se da li su i koliko samoubistava počinili maloljetnici, ali poznato je da je FUP samo u posljednje dvije godine spriječio 15 pokušaja suicida maloljetnika, a osim toga i MUP - ovi rade na prevenciji, što dodatno potvrđuje o kakvom društvenom problemu je riječ. (Tuzlanski.ba)
