Tokom etničkog čišćenja Bošnjaka 1992. godine u Prijedoru, u zločinima protiv čovječnosti podjednako su, sa vojskom i policijom Republike Srpske, učestvovali i ljekari iz prijedorske bolnice, tvrde izvori bh. novinske agencija Patria (NAP), koji su preživjeli zločine u ovom gradu, a koji se smatraju najvećim na teritoriji BiH od 1992. do 1995. godine nakon genocida koji se u julu 1995. godine desio u Srebrenici.

Jedan od bivših logoraša logora Omarska posvjedočio je u razgovoru za Patriu kako je medicinsko osoblje prijedorske bolnice tokom 1992. godine na silu vadilo krv od bošnjačkih zarobljenika, koju su nakon toga davali ranjenim srpskim vojnicima.

– Krv su izvadili i mom maloljetnom rođaku, koji je poslije toga imao niz komplikacija – rekao je ovaj izvor.

– On je imao nultu krvnu grupu, koja odgovara pacijentima sa drugim krvnim grupama. Kada su to shvatili, u bolnici u Prijedoru su mu izvadili krv na silu, iako je imao tek 17 godina – dodao je.

Sam predsjednik samoproglašene Skupštine srpskog naroda općine Prijedor 1992. godine bio je ljekar Miomir Stakić, koji je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije osuđen na 40 godina zatvora.

No, za zločine prijedorskih ljekara, osim Stakića, do danas niko nije odgovarao, niti se i jedno tužilaštvo bavilo zločinima koje su počinili uposlenici najhumanije institucije u gradu.

Tokom posljednje agresije na BiH u Prijedoru je ubijeno više od 5.000 ljudi, od čega je više od 4.000 Bošnjaka. Kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje prošli su deseci hiljada ljudi, kosti mnogih od njih još uvijek nisu pronađeni, piše Patria.