Nakon što je Udruženje Zemlja djece u BiH objavilo javni apel za pomoć pri smještanju trinaestogodišnjeg dječaka iz Srebrenika koji je i žrtva nasilja, a i kasnije se ispostavilo i nasilnik, otvorila su se brojna pitanja oko institucionalnog smještanja ovakve djece.
”Kao organizacija članica Mobilnog tima za identifikaciju žrtava trgovine ljudima u Tuzli, došli smo do saznanja da se stručni radnici JU Centar za socijalni rad Tuzla od 16.01.2024. godine bore sa situacijom zbrinjavanja trinaestogodišnjeg djeteta, sa prebivalištem u Srebreniku, kojem je pomenuti Centar pružio zaštitu i pomoć kao žrtvi nasilja u porodici počinjenog od strane očuha (izrečena zaštitna mjera zabrana približavanja malodobnomdjetetu). Nadležni Centar za socijalni rad Srebrenik od 16.01.2023.godine, čak i na poziv policije, odbija da preuzme brigu o malodobnom djetetu.’’, piše u saopštenju Udruženja Zemlja djece u BiH.
Tako je dijete, iako pripada Centru za socijalni rad u Srebreniku, pripalo Centru za socijalni rad Tuzla gdje su uložili sve napore kako bi mu se pronašao adekvatan smještaj. Nije ga bilo moguće vratiti u disfunkcionalnu porodicu, a kako smo saznali, ljekarskim pregledom je utvrđeno da nije ni za dječiju psihijatrijsku kliniku. Jedina preostala opcija bila je prihvatilište koje funkcioniše u sklopu Doma za djecu bez roditeljskog staranja.
‘’Nakon prvobitnog prihvata u Prihvatilište u JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, u večernjim satima dana 18.01.2024. godine, dijete je odvezeno na pregled na Kliniku za prihijatriju JZU UKC-a Tuzla, odakle nije vraćeno u prostorije Prihvatilišta, jer je za njega ulaz bio zatvoren. Došli smo do saznanja da su uposlenici ove ustanove postavili ultimatum, da, ukoliko se ovo dijete smjesti u ustanovu, oni će napustiti istu’’, stoji u saopštenju.
Razlog zbog kojeg su u prihvatilištu odbili da smjeste ovog dječaka je taj što je, kako saznaje Tuzlanski.ba, dječak pokazao nasilno i agresivno ponašanje kojim je ugrozio ostale štićenike i uposlenike.
‘’Mi moramo misliti na djecu koja su već u Domu. Oni ne mogu biti žrtve novih nasilnika.’’, izjavila je Amila Šećerbegović, direktorica Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
Tako dječak koji je žrtva nasilja od strane očuha, a ujedno je i nasilnik, nema gdje biti smješten. Još jedna opcija je Odgojni centar Tuzlanskog kantona koji radi prema odlukama i naredbama Suda i Tužilaštva. Međutim, čak i kada stigne odluka o izvršenju odgojne mjere, to nije trajno rješenje.
”Obezbjeđuje se prihvat i privremeni smještaj maloljetnih učinilaca krivičnih djela tokom pripremnog postupka, na način propisan zakonom kojim se reguliše izricanje i izvršenje ove disciplinske mjere i to: na određeni broj sati tokom dana, u trajanju najmanje 14 dana, a najduže 30 dana, na neprekidni boravak najmanje 15 dana, a ne duže od 3 mjeseca.’’, piše na oficijelnoj stranici Odgojnog centra TK.
Na području Tuzlanskog kantona tako ne postoji adekvatan trajni smještaj za ovu kategoriju djece. Čak i djeca žrtve nasilja u prihvatilištu mogu boraviti najviše do tri mjeseca, nakon čega se moraju tražiti nova rješenja.
O ovom problemu se javno ne govori, a u Smjernicama za postupanje u slučaju nasilja sa djecom u Bosni i Hercegovini stoji da je neophodno ‘’osigurati sigurno okruženje za dijete i hitno medicinski zbrinjavanje’’ te da se dijete mora smjestiti u srodničku ili hraniteljsku porodicu, sigurnu kuću ili prihvatni centar.
A šta kada nijedna od ustanova ne prihvata dijete koje, iako je žrtva, istovremeno je i nasilnik? Odgovor na to pitanje ne postoji iako je jasno da je dijete koje je nasilnik model ponašanja usvojilo kao žrtva nasilja te da mu je neophodna pomoć svih aktera u cilju zaštite djeteta. No, kao i za sve u Bosni i Hercegovini, ni ovo nije u ničijoj nadležnosti. Žrtve nasilja i nasilnici su ujedno žrtve sistema.
