Otmica, prijetnje i silovanje četrnaestogodišnje djevojčice. Ratni zločin u blizini Cazina počinjen u zimu 1993. godine, a dvadesetak godina kasnije novčano kažnjen, piše Radio Slobodna Evropa.

Najmanje 14 osoba zamijenilo je, u zadnjoj deceniji u Bosni i Hercegovini, kaznu zatvora zbog ratnog zločina za novčanu, podaci su do kojih je Radio Slobodna Evropa (RSE) došao u sudovima i Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE).

Među njima su i oni osuđeni za silovanje u ratu.

“Zaista je sramno da se trguje s takvim zločinima, pogotovo nad ženama koje su pretrpile silovanje”, kaže Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95.

Upravo zbog ratnih zločina u Foči, Haški tribunal je prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.

Za silovanje maloljetnice u Cazinu, Amir Ćoralić, bivši vojnik takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, platio je kaznu od 36.500 maraka.

Zajedno s dvojicom naoružanih suboraca, on je sredinom decembra 1993. godine, dva sata iz ponoći, odveo dvije djevojčice iz njihovih porodičnih kuća.

Kasnije je u automobilu silovao jednu od njih, a za to je pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2015. godine osuđen na godinu zatvora.

Iako zakon predviđa minimalno pet godina zatvora za ratni zločin protiv civila, sporazum o priznanju krivice Ćoraliću je omogućio blažu kaznu, što je sud prihvatio kao olakšavajuću okolnost. On je potom iskoristio zakonsku pogodnost i zatvorsku kaznu “otkupio”.

Njegov tadašnji branilac Omer Abdagić smatra da je obzirom na “visinu kazne2, svrha kažnjavanja postignuta.

“Obzirom na način počinjenja krivičnog djela i posljedice koje su proistekle iz svega toga, smatram da je u to vrijeme kazna adekvatna počinjenom djelu”, komentariše Abdagić.

Kako se umjesto zatvorskih izriču novčane kazne?

Na suđenjima za genocid i ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, sudovi u Bosni i Hercegovini uglavnom primjenjuju Krivični zakon iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976. godine.

Praksa je to otkako je Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu “Maktouf i Damjanović”, 2013. godine zabranio retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH iz 2003.

Krivični zakon iz bivše Jugoslavije predviđa blaže kazne za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, u odnosu na postojeće krivične zakone u BiH.

Za ratni zločin predviđa kaznu od minimalno pet godina zatvora, ali, ukoliko sud uvaži “olakšavajuće” okolnosti, omogućava izricanje i blažih kazni. Tako su sudovi u BiH proteklih godina kao “olakšavajuće” okolnosti uzimali u obzir priznanje krivnje, porodični status i raniju neosuđivanost.

U Srbiji i Hrvatskoj ove opcije nema

Za razliku od Bosne i Hercegovine, kazneni zakoni zemalja u regiji, prvenstveno Srbiji i Hrvatskoj, ne omogućavaju osuđenima za ratne zločine zamjenu zatvorskih za novčane kazne.

No, nijedna dosadašnja inicijativa u BiH da se takva praksa ukine, nije dobila “zeleno svjetlo” domaćih vlasti.

Parlament Bosne i Hercegovine prošle godine je odbio izmjene Krivičnog zakona BiH koje je predložio zastupnik Saša Magazinović.

Predsjednica Kantonalnog suda u Bihaću Fata Nadarević upozorava da se otplatom kazni ne postiže svrha kažnjavanja ratnih zločina, te da su oni morali biti izuzeti od mogućnosti otkupa.

“Isto tako, ubijeđena sam da zakonodavac nije mogao predvidjeti da se može desiti situacija da neko bude proglašen krivim za ratni zločin i da će za djela, za koja je predviđena kazna od minimalno pet godina, biti izrečena godina zatvora”, navela je Nadarević.

Nadarević za RSE kaže da ni nakon 30 godina rada u pravosuđu, ne može prihvatiti da osuđenim za ratne zločine može biti izrečena kazna jednogodišnjeg zatvora.

“Za silovanje se recimo izriče po osam i pol godina zatvora, a nažalost, za isto krivično djelo u ratu, osuđeni dobiju godinu zatvora. Strašno je da neko hoda slobodno i da nije ležao ni dana”, naglasila je. (Foto: RSE)