Život zdravih osoba u Bosni i Hercegovini je izazovan i težak, a život oboljelih osoba je borba u kojoj su prepušteni sami sebi.
Na marginama su najčešće onkološki pacijenti pred kojima je, osim bolesti, mnoštvo izazova i prepreka iza kojih stoji loš bosanskohercegovački sistem. Kako im je, najbolje znaju sami pacijenti, a svoju porodičnu priču za tuzlanski.ba dijeli Lejla Tetarić. U njenoj porodici ne traje jedna, nego dvije borbe protiv karcionoma. Njenog oca i nje.
"Tata je za bolest saznao u augustu 2022.godine, a ja u martu 2023. Kod tate je karcionom debelog crijeva sa metastazama na jetri, a kod mene je na maternici i jajnicima", objašnjava Lejla, Zeničanka sa adresom u Sarajevu.
U protekle dvije godine Lejlin otac i ona prošli su kroz mnoštvo izazova. Najteže je bilo nabavljati lijekove, prisjeća se Lejla.
"Tati je srećom odobrena pametna terapija, uz ovu običnu. On je od septembra na kemoterapijama i ima još tri pa će vidjeti mogu li ga operisati. Prošle godine je sve bilo odgađano jer je nedostajao calcium folinate koji sam tražila po raznim apotekama širom Bosne i Hercegovine. Nekako smo uspijevali, ali nije bilo lako.", kaže.
Informacija da ponovo nestaju citostatici koji su neophodni za njihovo liječenje ih uvijek vrate na početak borbe.
"Ovo što se dešava je užas. Taman budem malo mirnija u glavi i onda saznanje da nema citostatika me vrati unazad.", kaže Lejla.
Kako saznaje Tuzlanski.ba, razlog nestašice citostatika je privremeni ili trajni prekid prometa lijekova na tržištu BiH od proizvođača zbog komercijalnih razloga ili reorganizacije proizvodnje.
To su informacije koje samo budu plasirane pacijentima bez dodatnih obrazloženja zbog čega oni budu prepušteni sami sebi. Niko od nadležnih nema razumijevanja za njih i ne uzima u obzir činjenicu da je riječ o progresivnim bolestima koje ne mogu čekati.
Zadnju kemoterapiju sam sama nabavila
Na slične probleme je nailazila i ona tokom liječenja, priča, prisjećajući se najtežih momenata.
"Ja sam imala 27 zračenja i pet kemoterapija, a onda mi je preporučeno još šest jakih, koje sam primala kao ležeći pacijent i prije tri sedmice sam primila posljednju. Zadnja dva puta su me zvali da mi kažu da nema terapije. Nervoza, stres, ali kad’ jave da je stigao budete sretni, radujete se otrovu koji vam je jedina nada pored vjerovanja u dragog Boga. Zadnju kemoterapiju sam sama nabavila jer nije bilo. Kupila mi jedna gospođa jer ja tada nisam imala taj novac, oko 1200 KM.", emotivno priča Lejla za naš portal.
Iako je zdravstveni sistem nerijetko u kolapsu, riječi hvale idu za ljekare i medicinsko osoblje, kaže Lejla.
"Ljutim se često na ljude koji su vani i govore, joj jadni ovi naši dole sa našim doktorima. Nije tačno, mi imamo najbolje ljekare, najstručnije, ali sistem je zaribao. Politika nam kroji nažalost i put liječenja. Oglase se nema lijeka u nabavci, a vi prođete pored apoteke gdje isti možete kupiti ili naručiti da vam dođe. Oni nabave, a Zavod ne može? Ljuta sam čim to spomenem", priča Lejla kazavši da zna ljude koji kupuju ili jednostavno čekaju kada će lijek doći u Zavod, iako za čekanje nemaju vremena.
Svijetla tačka su ljekari koji su, osim porodice, neizmjerna podrška.
"Ti ljudi su nevjerovatni. Njihova požrtvovanost, osmijeh koji vam pružaju, riječi podrške…Ustati pa ih spomenuti", kaže Lejla.
Uprkos svim problemima, Lejla ipak zrači pozitivnom energijom, a istu prenosi i na svoga oca.
"Ja na ovo gledam kao na jedno veliko iskušenje. Malo mi je nestvarno da smo tata i ja skipa, ali to je naša sudbina. Nema predaje, rak nije kraj", kaže za kraj našeg razgovora.
