Korupcija je jedna od najvećih prepreka za razvoj Bosne i Hercegovine koja, među ostalim, smanjuje povjerenje u institucije, snižava kvalitet javnih usluga i odvraća strane investitore.

Istaknuto je to danas uoči Konferencije “Između percepcije i instituacionalnog odgovora: Suočavanje s korupcijom kroz zakone i praksu“, koja se održava u Sarajevu u organizaciji Transparency Internationala BiH (TIBiH), a povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije.

Kako je kazala zamjenica ambasadorice Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini Sara Lindegren, korupcija u BiH predstavlja jedan od krucijalnih problema na čijem subijanju, nažalost, nije napravljen nikakav napredak.

– Vidimo da BiH, zapravo, ‘klizi unazad’ u borbi protiv korupcije i iz posljednjeg Izvještaja Evropske komisije vidljivo je da na tom planu nije napravljen nikakav napredak u prethodnoj godini – upozorila je Lindegren, potcrtavajući imperativ borbe protiv korupcije putem jačanja uloge parlamenata i parlamentarnog nadzora.

Ocijenila je, istovremeno, kako je radi efikasnijeg djelovanja u borbi protiv korupcije neophodno uspostaviti kontinuiranu saradnju između svih relevantnih institucija, kao i međunarodnih aktera i organizacija civilnog društva.

Na važnost kontinuiranog angažmana u borbi protiv korupcije ukazala je i izvršna direktorica TIBiH Ivana Korajlić, istaknuvši kako deklarativne izjave i obećanja nosioca vlasti, nažalost, nisu bile propraćene i konkretnim koracima i učincima u borbi protiv korupcije.

U osvrtu na nalaze posljednjeg istraživanja javnog mnijenja o korupciji u BiH, koji će biti predstavljen sudionicima konferencije, Korajlić je kazala kako se čak ni u percepciji građana ne vidi nikakav napredak.

Naime, prema percepciji građana, ključni problemi s kojima se BiH suočava su, prije svega, niske plaće, odlazak ljudi iz zemlje i korupcija, a slijede siromaštvo i nezaposlenost, dok nacionalna pitanja tek pet posto građana vidi kao ključni problem zemlje.

– Upravo nacionalna pitanja su ta koje stalno nameću nosioci vlasti, dok se konkretnim problemima građana niko ne bavi – ističe Korajlić, podsjećajući kako, kada se radi o nivou korupcije, ogromna većina građana smatra kako je visok, ili veoma visok, a što je propraćeno izrazitim nepovjerenjem u institucije.

Prema istraživanju po sektorima, najraširenija korupcija je prisutna u okviru zdravstva, policije, pravosuđa i političkih stranaka.

Referirajući se na stanje u pravosuđu s fokusom na korupciju, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTVBiH) Halil Lagumdžija ocijenio je kako je izostao pravi odgovor na tu pošast.

Precizirao je kako se radi o pojavi – sveprisutnom modelu ponašanja s kojim se samo pravosuđe ne može izboriti, naglašavajući kako se cijelo društvo mora angažirati na prevenciji i suzbijanju korupcije, počevši od obrazovnih institucija i drugih društvenih agenasa.

Fokusirajući se na (ne)procesuiranje korupcije, a naročito visoke korupcije, Lagumdžija je ukazao na određene slabosti, što se ogleda u nedovoljnoj saradnji agencija za provedbu zakona i tužilaštava i relativno malom procentu osuđujućih presuda, a što može biti posljedica nedovoljno kvalitetnih optužnica i ponuđenih dokaza.

Podsjetio je i na pojavu da relativno veliki broj prvostepenih osuđujućih presuda prerasta u oslobađajuće u drugostepenom postupku, a što je označeno kao anomalija i u ‘Peer Review‘ izvještaju Evropske komisije.

Inače, posljednji izvještaj Evropske komisije pokazao je da Bosna i Hercegovina u proteklih godinu dana nije ostvarila napredak u borbi protiv korupcije i vladavini prava.

Uprkos preporuci za ‘uvjetno otvaranje pregovora’ koji bi trebalo da podstakne vlasti da konačno pristupe provođenju suštinskih reformi i spremnosti EU da ubrza proces proširenja, Izvještaj ukazuje na to da su vlasti BiH izbjegavale donošenje ključnih zakona za vladavinu prava, dok je mali broj ‘reformskih zakona’ usvojen u verziji koja nije zadovoljavajuća.

BiH nije ispunila ni osam uvjeta koje je dobila uz kandidatski status koji joj je EU dodijelila u decembru prošle godine.

Među tih osam uvjeta, navedeno je i da će BiH garantovati slobodu izražavanja i medija što se nikako ne može smatrati ispunjenim uvjetom s obzirom na kriminalizaciju klevete u Republici Srpskoj i najavu niza restriktivnih zakona kojim se namjerava suzbiti sloboda izražavanja.

Jedan od uvjeta bio je i usvajanje zakona o sprečavanju sukoba interesa koji nije usvojen ni na nivou BiH ni FBiH, a čak su napravljeni i dodatni koraci unazad nedavnim izmjenama ovog zakona u RS-u.

Izostalo je i usvajanje i dva sveobuhvatna zakona o reformi pravosuđa – novog zakona o VSTV-u BiH i zakona o sudovima BiH, a što se, također, nalazi među osam uvjeta uz kandidatski status.