Saša Petrović bio je nesvakidašnji glumački talenat i, baš kao i Federicu Felliniju, polazilo mu je za rukom da nasmije, ali i rasplače ljude, poručeno je u petak na komemoraciji povodom smrti istaknutog bosanskohercegovačkog glumca, održanoj u sarajevskom Kamernom teatru 55, javlja Anadolija.

Komemorativni skup u Kamernom teatru, čijeg ansambla je Petrović bio član, uz prisustvo članova porodice i velikog broja kolega glumaca, počeo je odavanjem počasti Petroviću minutom šutnje.

Glumica Tatjana Šojić, kolegica koja je zajedno s Petrovićem bila u klasi na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kazala je kako je Sašu krasilo sve ono što krasi izvrsnog glumca.

“Nesvakidašnji talenat, duhovitost, pronicljivost, glumačka inteligencija, osjećanje mjere… Sve to krasi izvrsnog glumca. Saša je svega toga imao u sebi na pretek. Istovremeno, nije mu manjkalo kućnog odgoja, dobrog vaspitanja, naprotiv”, navela je Šojić.

Podsjetila je kako su zajedno bili u klasi profesora Nenada Dizdarevića, a Saša se i tada po svemu isticao.

“Bilo nas je osam. Ako smo bili znatiželjni Saša je bio znatiželjniji, ako smo bili maštoviti Saša je bio maštovitiji, ako smo bili duhoviti Saša je bio daleko duhovitiji. Ubrzo će postati jasno da je on najveći glumački potencijal, otprilike on jedan kao nas sedam ostalih zajedno. Meni je djelovalo tokom prve godine da on to sve zna, i šta će on tu, kao da je on bio tu nekad prije i naučio sve”, kazala je Šojić” te zaključila:

“Pade mi na um kada je Charlie Brown rekao Snoopyju: ‘Jednog dana svi ćemo mi umrijeti, Snoopy!’ A Snoopy je odgovorio: ‘Da, ali sve druge dane nećemo.’ Nešto mislim da bi Saša baš volio da ima tu repliku u nekom scenariju, mislim da bi mu se dopala. Adio Saša.”

Na komemoraciji je pročitana i poruka glumca i dugogodišnjeg kolege Emira Hadžihafizbegovića, koji zbog snimanja filma u Hrvatskoj nije mogao prisustvovati komemoraciji. Poruku je pročitao glumac Davor Golubović.

Hadžihafizebegović je citirao riječi čuvenog italijanskog filmskog autora Federica Fellinija, koji je rekao: “Sve što sam u životu i na filmu htio napraviti bilo je da ljude nasmijem i rasplačem.” Kazao je kako je Saši Petroviću, upravo kao i Felliniju, pošlo za rukom i jedno i drugo.

“Svojom pojavom, iskrenošću, dobrotom, talentom, empatijom, moralom, etikom, svojim nenadmašivim ulogama, svojom bosanskom i sarajevskom širinom koja je prepoznavala samo ljude, a ne nacije, zaista si mene za ovih 40 godina zajedničkog života dovodio u miksana stanja plača i smijeha. To su mogli samo rijetki i posebni”, naveo je, između ostalog, Hadžihafizbegović te dodao:

“Sale moj dobri, ideš malo prije nas koji te volimo i poštujemo. Svi mi ćemo za tobom. Kad dođe moj vakat i kad moja duša ode gore putovati, odazvat će se na razne glasove dobrih. Glas koji ću čekati u dalekom ehu, biće “sir, siredžike, burek buredžike”. Na taj glas doletit će tvoj Mile s kombajnom, koji je statirao u kukuruzu. Zagrlit ćemo se i tražiti dalje one koji to zaslužuju. Onih loših svakako neće biti u blizini”, zaključio je Hadžihafizbegović.

Komemoracija je završena puštanjem inserata iz popularne “Audicije” i drugih uloga Petrovićevih uloga, a glumca su brojne kolege posljednji put ispratile višeminutnim aplauzom.

U galeriji “Gabrijel” Kamernog teatra 55 otvorena je i knjiga žalosti u koju su se poštivaoci Saše Petrovića mogli upisati i izraziti riječi žaljenja.

Saša Petrović preminuo je 27. januara u Sarajevu u 62. godini. Igrao je u predstvama: “Krokodil Lacoste”, “Kad bi naglas govorili”, “Tri sestre” te u ostvarenjima na filmu i televiziji “Hajde da se volimo”, “Ovo malo duše”, “Kuduz”, “Ničija zemlja”, “Lud, zbunjen, normalan”, “Vratiće se rode”, “Gori vatra”, “Nafaka”…

Prvu glavnu filmsku ulogu je ostvario u filmu Srđana Vuletića “Teško je biti fin” za koju je dobio nagradu “Srce Sarajeva” za najboljeg glumca.