Nedjelja, 21. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Gradonačelnik Banjaluke ugrozio budžet za 500 miliona maraka

Preuzmite sliku

Svjetska istraživanja dokazuju da ne postoji veza između udaljenosti kladionica od škola i maloljetničke zavisnosti od kockanja. 

Gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković najavio je da će zabraniti rad kladionicama u krugu od 500 metara od škola na području grada, a potpuno je jasno da se radi o još jednom prikupljanju jeftinih političkih poena uoči lokalnih izbora. To je potez koji se nije dobro pokazao ni u susjednoj Srbiji, a poznato je da se problem rješava isključivo zabranom ulaska u objekte gdje postoje igre na sreću i uz strogu kontrolu.

To je propisano i u članu 7. Pravilnika o primjeni standarda odgovornog priređivanja igara na sreću prema kojem su priređivači dužni da spriječe ulaz maloljetnicima u objekte gdje se priređuju igre na sreću. Ovaj Pravilnik se poštuje u poslovnicama legalnih priređivača igara na sreću u kojima je ulazak mlađim od 18 godina zabranjen.

  • Iako je zakonom već sve regulisano, ponovo se pokreću populističke priče – da će se uvesti takse za kockarnice i kladionice, koje trenutno imaju objekte u blizini škola, od 25.000 KM po poslovnici. Najavljuje se i da će Narodnoj skupštini Republike Srpske predložiti izmjene Zakona koji će tačno definisati da kladionice i kockarnice moraju biti udaljene 500 metara od škola, a takve inicijative se nikada nisu dobro pokazale…

    Već mjesecima građani Banjaluke čekaju redovnu sjednicu Skupštine grada, na kojoj bi trebalo da se nađu odluke o brojnim važnim pitanjima. Umjesto da su na dnevnom redu aktuelni problemi, po ko zna koji put se u prvi plan gura udaljenost kladionica i kockarnica od škola, a jasno je da problem maloljetničkog kockanja ne leži u tome.

    Naime, zakonska odredba kojom bi bila definisana minimalna udaljenost između kockarnica i škola ne bi riješila problem maloljetničkog kockanja. Taj problem, po svim istraživanjima, nigdje u svijetu nije riješen udaljenošću objekata legalnih  priređivača igara na sreću.

    „Velika koncentracija terminala za igru u neposrednoj (npr. 500m) ili bliskoj okolini (npr. prvih deset radnji sa dozvolom za prodaju alkohola) lokacije školske ustanove nije povećavala vjerovatnoću upotrebe terminala za kockanje“ navodi se na 206. strani kanadske studije „Mapiranje rasprostranjenosti problematičnog kockanja i njegova povezanost sa pristupačnošću liječenja i blizine mjesta za kockanje“ (Rad iz časopisa Journal of Gambling Issues -Časopis o problemima kockanja, izdavač: Centar za zavisnost i mentalno zdravlje, br. 20, jun 2007, autora Brajan Raš, Skot Velduizen i Edvard Adlaf, Sistemi za istraživanja u zdravstvu i odjeljenje za pružanje savjeta, Centar za bolesti zavisnosti i mentalno zdravlje, Odjeljenje za psihijatriju i Odjeljenje za nauke o javnom zdravlju, Univerziteta u Torontu, Politika javnog zdravlja i propisa, Centar za zavisnosti i mentalno zdravlje, Toronto, Kanada).

    Najveći problem su ugostiteljski objekti u koje maloljetnici mogu da uđu kada žele, a njihovo nestručno osoblje ne provjerava dob igrača, niti su adekvatno opremljeni. Maloljetnici ulaze u kafiće, bez obzira na to koliko su udaljeni od škole, gdje se priređuju igre na sreću na terminalima na kojima nema zaštite za maloljetnike. Osoblje u tim objektima nije stručno osposobljeno, a od maloljetnika ne traže na uvid ličnu kartu.

    Zakonodavac je odredio i da je terminale za igre na sreću obavezno opremiti softverom i hardverom koji služi za čitanje podataka o starosnoj dobi iz lične karte igrača, ali to u ugostiteljskim objektima nisu ispoštovali!

    Sa druge strane, bez obzira na to koliko je objekat legalnih priređivača igara na sreću udaljen od škole, maloljetnici u njega ne mogu ući!

    PRIJETNJA ZA BUDŽET GRADA

    Osim što se populističkim najavama neće riješiti problem maloljetničkog kockanja, grad Banjaluka bi mogao da se nađe u ozbiljnom problemu.

    Naime, planirani prihodi Grada od igara na sreću su oko 4,5 miliona maraka, pa bi time budžet Banjaluke mogao da bude dodatno osiromašen. I ne samo da bi mogli ostati bez planiranih sredstava, već bi Grad mogao da uđe u još veću dubiozu. Naime, strana ulaganja su zaštićena zakonom, pa bi u slučaju tužbi ulagača, Grad morao da plati oko 500 miliona maraka odštete u arbitraži pred Međunarodnim centrom za rješavaje investicionih sporova.

    Osim toga, ovakvim jeftinim političkim potezima, nadležni bi priređivanje igara na sreću mogli da gurnu iz legalne u crnu zonu gdje bi se klađenje nastavilo na ilegalnim sajtovima.

    (Sponzorski tekst)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje