Uprava policije MUP-a TK-a nedavno je uputila obavještenje o porastu prijava građana o zloupotrebi društvenih mreža, uglavnom aplikacija Instagram, Facebook i Messenger.
Vrste prijavljenih zloupotreba su različite, kao i načini na koje se građani, ali i nadležni mogu boriti protiv njih. Nažalost, naši zakoni ne prepoznaju pojam cyber kriminal, pa sudski epilog mogu dobiti samo one zloupotrebe koje prerastu u kvalifikaciju krivičnog djela, piše Federalna.ba.
Koliko je teško boriti se protiv zloupotrebe društvenih mreža, primjer je slučaj uglednog tuzlanskog kardiologa Elmira Jahića, čije se ime i fotografije posljednjih mjeseci pojavljuje u lažnim intervjuima i vijestima.
“Prijatelji su mi javili da se nalazim na društvenim mrežama – da reklamiram neke preparate, da svoje doktorsko, kardiološko iskustvo stavljam u funkciju promocije tih nekih preparata. Naravno, ja sam i ranije reagovao prema Facebooku, reagovao sam prema Tužilaštvu – nažalost, do sada nema nekih adekvatnih reakcija”, govori on.
No, to je samo jedan od načina zloupotrebe društvenih mreža.
“Ako ste vi kao vlasnik profila vašu fotografiju učinili dostupnom, onda je ona praktično javno dostupna – pa i onima koji je mogu zloupotrijebiti. U tom smislu zakon ne poznaje ovu vrstu kriminala, cyber kriminala, kao krivično djelo. U slučaju da se radi o drugim djelima, propisanim drugim zakonima u FBiH, kao što je nekada bila uvreda ili kleveta, vi imate zloupotrebe društvenih mreža koje idu u tom pravcu, da se ponižava nečija ličnost…, a nisu propisani Krivičnim zakonom, onda se u tom pravcu građani poučavaju da su u mogućnosti da pokrenu parnične postupke”, objašnjava Adnana Sprečić, portparolka Uprave policije MUP-a TK-a.
U skupinu zloupotrebe društvenih mreža spadaju i neovlašteni upadi u sisteme elektronske obrade podataka, kao što su računari ili mobiteli, što se kvalificira krivičnim djelom. No, kolike su zaista šanse da počinitelji budu identificirani i kažnjeni?
“Ova krivična djela nisu teško dokaziva kada imamo počinioce sa područja države BiH. Međutim, s obzirom na određene provjere koje su vršene za navedene događaje, Uprava policije dolazi do podataka da se radi o stranim državljanima, uglavnom su to lica sa područja Južne Afrike, Nigerije, Gane… i do tih počinilaca je jako teško doći”, dodaje Sprečić.
A, zbog nemogućnosti zadovoljenja pravde ili dugotrajnog psihičkog pritiska, problem za žrtve može postati još složeniji, upozoravaju stručnjaci.
“Trpe istu bol kao i ljudi koji imaju uživo tzv. zlostavljanje. Kada je u pitanju teška depresija, oni više ne vide to svjetlo na kraju tunela, nerijetko učine taj suicidalni korak“, upozorava psihoterapeutkinja Vahida Djedović.
Djedovićeva još napominje da je žrtvama u takvoj situaciji donekle moguće pomoći jačanjem njihove ličnosti, ali da su od ključne važnosti preventiva i efiksniji sistem zaštite.
