Između naselja Stupine i Sjenjak u Tuzli prolaznici na mjestu gdje se spajaju rijeke Solina i Jala često mogu svjedočiti različitostima kada je u pitanju čistoća voda ove dvije rijeke.

Naime, ušće gdje rijeka Solina i Jala spajaju svoje vode donosi prizor koji ostavlja posmatrača bez daha.

Dok s jedne strane voda rijeke Soline izgleda skoro pa kristalno čista sve do samog ušća, rijeka Jala koja izvire na području Majevice je prljava i zamućena.

Od ranije je poznato kako rijeka Jala u Tuzli od izvora do ušća u Spreču ukupne dužine 37 km spada među najzagađenije rijeke u Bosni i Hercegovini zbog neodgovornog ispuštanja otpadnih voda bez prethodnog prečišćavanja.

S druge strane, rijeka Solina predstavlja oazu čistoće u odnosu na rijeku Jala. Njena bistra voda svjedoči o njenom zdravijem ekosistemu i odgovornijem ophođenju ljudi prema prirodi. Solina izvire iz različitih pritoka, uključujući potok Rijeka s pritokama Abramovičkim, Račetin potokom, Bakalušom i Kosačkom rijekom.

Mjesto gdje Solina i Jala ulaze u isti tok postalo je poprište neobičnog fenomena. Dok se čista voda Soline susreće sa zagađenim tokom Jale, stvara se jasna granica između čistoće i zagađenja.

Nekih stotinjak metara, rijeka postaje bukvalno podijeljena u dvije boje, prikazujući dramatičan kontrast između prirodnih resursa pomenutih rijeka.

Ovaj prizor nije samo estetski fenomen, već i podsjetnik na hitnu reakciju za zaštitom naših vodenih resursa.

Dok se Solina ističe kao primjer očuvane prirode, Jala ukazuje na opasnosti koje se mogu izbjeći. Kroz edukaciju, aktivizam i političke inicijative, možemo se boriti protiv zagađenja i sačuvati ljepotu rijeka za buduće generacije.

Samo zajedničkim naporima možemo osigurati da buduće generacije uživaju u čistim i zdravim vodama koje oblikuju naše okruženje. (Tuzlanski.ba)