U Univerzitetskoj dvorani u Tuzli sinoć je održana tradicionalna manifestacija „skok preko kože“ u organizaciji Rudarsko-građevinsko-geološkog fakulteta, a koji predstavlja simbol primanja studenata u časni rudarski stalež.
Rudarski posao daleko je prešao okvire težačkog rada, postao je područje djelovanja eksperata koji su svoje umijeće stjecali kako vlastitim dugogodišnjim radom tako i naslijeđem od svojih prethodnika. U red ostalih zanata ušao je tako i rudarski zanat. Da bi čovjek u njemu postao majstor, trebalo je, kao i u drugim zanatima, preći period šegrtovanja nakon čega se polagao ispit. Ukoliko je stručni dio ispita bio uspješno položen, novi kandidati su se svečano primali u rudarski stalež. Kulminacija te svečanosti bio je skok preko rudarskog okna, a time bi kandidat pokazao i svoju spretnost i odvažnost, dvije osobine bez kojih se u rudarskom pozivu ne može opstati.
Ceremonijal ove svečanosti primanja novih kandidata ostao je, u biti, nepromijenjen stoljećima. Međutim, kako su okna s razvitkom rudarske tehnike postajala sve šira nije se više moglo skakati preko njih pa se umjesto toga uveo “skok preko kože”. Ta je koža bila neophodni dio radnog odijela rudara u jami. Ona ima oblik pregače, samo se ne pripasuje sprijeda već straga kako bi se rudar, sjedeći na njoj, mogao spuštati niz niskope (kose hodnike) do svog radnog mjesta. U toku razvoja se pokazalo da rudaru čak i veliko iskustvo često nije dovoljno za izvršenje raznovrsnih zadataka u njegovom kompleksnom poslu. Zato su se veoma rano počele osnivati specijalne rudarske škole u kojima je rudar dobio potrebna znanja iz mnogih grana ezaktne i primijenjene nauke: iz matematike, iz geologije, iz mjerništva, iz mašinstva, iz elektrotehnike. Neke od tih škola prerasle su i u visoke škole, u tzv. rudarske akademije. Prirodno je da su studenti tih škola, mahom i sami rudari ili sinovi rudara, prigrlili i običaje zvanja kome su se posvetili. Tako je prihvaćen običaj svečanog primanja novih đaka, tradicionalni “skok preko kože”.
Na svim evropskim rudarskim školama ovaj običaj se gaji i danas, pa tako i kod nas u Tuzli na Rudarsko-geološko-građevinskom Fakultetu.
Prije primanja u krug rudara, mladog studenta podučava o njegovom budućem pozivu njegov “kum”, stariji i iskusniji rudar koji je već ranije skakao te pripada rudarskom bratstvu. Ovim se bogata tradicija naše struke još jače učvršćuje, a pozornost široke javnosti će barem na trenutak biti usmjerena na teški, ali lijepi i odgovorni rudarski poziv.
Brucoša, obučeni u tradicionalne rudarske uniforme, s lampama i šljemovima na glavi, polaze u potragu za Bruc-majorom pod vodstvom svojih Nobl-bruca. Bruc-major, iskusni i cijenjeni rudar, ličnost je koja će brucoše povesti na mjesto skoka. Brucoši obilaze grad, pjevaju rudarske pjesme i traže Bruc-majora koji se nalazi negdje u gradu. Kada ga pronađu, ponizno ga mole da ih on povede na mjesto skoka. Bruc-major prvo negoduje i neće ni da čuje o vodstvu, bojeći se da na taj način ne pokvari svoj ugled i poštovanje što ga uživa među rudarima. Ipak, na kraju, osvojen njihovom pjesmom, pristaje da ih vodi na svečanost, tražeći od njih apsolutnu poslušnost i poštovanje svoje ličnosti.
Dok je grupa brucoša još u potrazi za Bruc-majorom, u dvorani se odvija drugi dio ceremonijala. U dvorani se nalaze “stare bajte” – stariji studenti koji su već ranije primljeni u rudarski stalež, te inženjeri i profesori. “Stare bajte” sjede u “kontrarijskim tablicama”, lijevoj i desnoj, a profesori i inženjeri u “časnoj tablici”. Svi oni pjesmom “Hoćemo Presidium” traže da “Slavni, časni, visoki i nepogrešivi Prasidium ” preuzme vlast nad ceremonijalom. Časni Prasidium, ličnost kojoj je povjerena apsolutna vlast, pojavljuje se, uspostavlja red u dvorani i određuje ostale funkcije ceremonijala: svog lijevog i desnog pobočnika Adlatus sinistera i Adlatus dextera, te šefove “kontrarijskih tablica”, Contra-pic sinistera i Contra-pic dextera. Zatim Praesidium naređuje da se otpjeva internacionalna studentska himna “Gaudeamus igitur”, te da Contra-picovi podnesu referate o stanju i vladanju svojih “starih bajti”. Poslije referata pojavljuje se Bruc-rnajor i moli dozvolu da dovede brucoše koji žele biti primljeni u rudarski stalež. Preasidium “milostivo” odobrava i Bruc-major u svečanoj povorci uvodi brucoše u dvoranu.
Nakon dolaska brucoša pjeva se rudarska himna, a zatim “stare bajte” postavljaju brucošima razna pitanja da bi provjerili njihovu zrelost, znanje i sposobnost koja im je potrebna da bi postali pravi rudari. Nekada su to bila ozbiljna i stručna pitanja, te je kandidat, odgovarajući na njih, morao dokazati daje dovoljno naučio i da posjeduje potrebno znanje što se traži od rudara. Danas su ta pitanja i odgovori poprimili drugačiji oblik, te su to obično duhovite dosjetke. Na zahtjev Contra-pic dextera brucoši pjevaju pjesmu “Sretno”. Poslije toga Časni Prasidium najavljuje skok i naređuje Brac-majoru da povede brucoše na skakanje. Brucoše prate njihovi “kumovi”, stariji i iskusniji rudari, koji već od ranije pripadaju rudarskom bratstvu. Prije samog skakanja brucoš se mora predstaviti okupljenoj rudarskoj zajednici i kazati svoje geslo, obično duhovitu dosjetku koja će ga pratiti u radu. Nekada su to bila prava životna gesla ali su, dakako, u studentskom miljeu poprimila druge nijanse pa su to danas obično duhovite dosjetke. Nakon toga mladi rudari skaču sa bačve preko kože koju drže dvojica uvaženih starih rudara, i tako se simbolički primaju u rudarski stalež. Nakon toga se pije pivo i slijedi pjesma “Sa tornja”. Po završetku skoka slijedi pjesma “Jamari”. Na kraju počinje spontano pjesma “Hoćemo republiku”. Časni Praesidium najavljuje “Habetis rem publicam”. Učesnici i cijela dvorana pjevaju “Živjela republika” čime završava ceremonijal. (Foto: Blicko Junior)
