Faruk Sejranić – Otrov, veliki sportski entuzijasta i zaljubljenik u, kako je znao reći, “sve Slobodine boje” preminuo je u 60. godini 26. septembra 2005. godine poslije duže i teške bolesti.

Ovih dana navršeno je punih 18 godina od njegove smrti, a ljubitelji sporta iz grada na zrnu soli sjećaju ga se posebno iz sedamdesetih godina kada je osnovao navijačku skupinu danas poznatu pod imenom Fukare, a atmosferu u Mejdanu na košarkaškim utakmicama znao podići do takvog nivoa, da je dolazak na utakmicu bio privilegija.

I sam je nekada igrao košarku, poslije mu je radno mjesto bilo u Sloboda Diti, gdje je organizovao tombolu, a kada mu je zdravlje oslabilo, obavljao je niz naoko sitnih, ali za svakoga veoma korisnih poslova.

Popustilo mu je srce, pa su se sportski i prijatelji iz Gradske ulice potrudili da njegova porodica lakše prebrodi teške trenutke, a on, Faruk zvani Otrov, ode na operaciju srca.

Na žalost, srce nije izdržalo i veliki, dobrim ljudima i porodici odani čovjek, otišao je na put bez povratka. Na veliku tugu Tuzlaka i svih koji su ga poznavali i poštovali.

Osoba, ličnost i svi stariji će reći prva i vjerovatno do sada neprevaziđena osoba kada je u pitanju navijanje u Tuzli bio je Faruk Sejranić – Otrov.

Postoje mnoge priče o čovjeku ogromnih dimenzija, koji je stajao uvijek iza zapisničkog stola skinut u bijelu potkošulju.

Gledati njega kako svaku utakmicu doživljava kao borbu na život ili smrt nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim.

Galama, dizanje dvorane na noge, bodrenje naših ekipa, sočne psovke na račun gostiju, ali i napadi na sudije, delegate, prebijanje od strane policije su bile samo neke od nekih stvari zbog kojih će ga pamtiti svi oni koji su ga poznavali.