2010. godine iz Beograda sa Kalemegdana krenuo je marš ljudi ka tuzlanskoj Kapiji. Marš je trajao sedam dana, a učesnici su stigli tačno na 15.godišnjicu masakra na Kapiji. Od tada, svake godine, mladi Srbije nastavljaju praksu dolazaka na obilježavanje ovog dana jer, kako kažu, suočavanje s prošlošću je temelj ka budućnosti.

Tako su mladi ispred Inicijative za ljudska prava iz Beograda i danas stigli u Tuzlu, a o važnosti dolaska, pritiscima sa kojima se bore, historiji i drugim temama za Tuzlanski.ba govorila je Nevena Rudinac. 

Živjeti u Srbiji, a priznavati ratne zločine, genocid, dolaziti na godišnjicu tuzlanske Kapije, nije nimalo jednostavno. Potrebna je za to velika hrabrost jer su pritisci veliki, a vladajući narativi drugačiji od istine.

”Nije lako zato što je otpor većine javnosti i političkih struktura veliki, jer to su teme koje se zloupotrebljavaju, zločinci se veličaju, dokazane sudske činjenice se relativiziraju, izmišljaju se podaci i kada krenete da se borite protiv čitave te mašinerije, to nije lako. No, uprkos tome, znamo zašto to radimo. Znamo zašto je važno da i Novak Đukić i svi drugi budu procesuirani za ono što su uradili jer bez toga nema pravog napretka i ne možemo da idemo dalje.”, ističe Nevena.

 

Vladajući narativi, kaže nam, najvjerovatnije potiču još iz porodice, jer djeca nisu rođena da bi mrzila, oni taj model usvajaju osluškujući svoje roditelje. Veliki je problem kada djeca odrastaju u takvim porodicama jer je poslije teško utjecati na promjenu svijesti. Na naše pitanje kako je ona uspjela izgraditi stavove u kojima prihvata istinu i naziva je pravim imenom, kaže da je imala sreću od malih nogu rasti uz takve principe.

”Ja sam imala tu sreću da poteknem iz porodice u kojoj su takvi stavovi bili normalni, tako da je meni dominantan narativ koji postoji u Srbiji zapravo ono što me iznenadilo i začudilo. Sve treba da krene iz porodice i zato je važna edukacija čitavog stanovništva, ne samo mladih. Ali, ukoliko porodica u tom nivou zakaže, ukoliko ne može da vam pruži dodatnu edukaciju i onda još ni obrazovne ustanove, tu je problem. No, onda treba tražiti dalje. Tu smo mi, tu su druge nevladine organizacije koje nude prostor mladima da se informišu, da dođu na Kapiju, ne samo da čuju činjenice, nego i lična iskustva porodica čiji su članovi stradali, da se empatišu sa njima i mislim da je to važno za izgradnju jedne generacije koja je empatična, obrazovana i spremna da kritički promišlja, a ne samo da prihvata narative koji se nameću bez bilo kakvih preispitivanja.”, objašnjava.

Vezano | Sjećanje na žrtve zločina: Položeno cvijeće na mjestu stradanja tuzlanske mladosti 

Porodica i obrazovne ustanove su najvažnije karike u lancu izgradnje ličnosti jedne osobe, ali problem u Srbiji, a i u entitetu Republika Srpska u BiH je što se historija piše onako kako odgovara vlastima.

”Važno je mlade ljude edukovati i pokazati im da to što oni uče u školama, čuju u medijima, nije ono što je istina već je verzija koja služi za prikupljanje jeftinih političkih poena ili za pranje ruku od odgovornosti.”, naglašava naša sagovornica.

Ipak, činjenica da već deceniju mladi iz Srbije dolaze na tuzlansku Kapiju, pokazuje da postoji tračak nade za budućnost.

”Drago mi je da se mladi odupiru tom narativu i da pronalaze načine ka pomirenju i uspostavljanju zajedničkih odnosa, jer mladi jesu budućnost. Oni moraju znati i o zločinu na Kapiji, ali i mnogim drugim zločinima.”, kaže Nevena.

Dotaknuli smo se i usvajanja Rezolucije o genocidu. Iako je ta vijest u Srbiji dočekana uz negodovanje, Nevena i njene kolege iz Inicijative za ljudska prava šalju potpuno drugačiju sliku. Njihova podrška usvajanju očitovala se kroz obraćanje Ujedinjenim nacijama.

”Inicijativa mladih za ljudska prava Beograd je na više načina podršala usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Poslali smo i pismo Ujedinjenim nacijama, snimili video za UN, za skupštinu gdje smo podržali usvajanje Rezolucije zato što mislimo da je važna, mislimo da predstavlja važan korak ka pomirenju i mislimo da pomaže u onome protiv čega se mi borimo već godinama, a to je prvo negiranje genocida, i još gore veličanja lika Ratka Mladića i drugih ratnih zločinaca što je naravno praksa sa kojom treba da se prekine u potpunosti.”, zaključuje na kraju našeg razgovora.

Mladi iz Srbije danas su prisustvovali komemoraciji, a nakon toga su se uputili u Memorijalni centar Kapija gdje su razgovarali sa roditeljima ubijenih mladića i djevojaka kako bi čuli njihova iskustva i stekli pravu sliku o ovom zločinu. (Foto: Blicko Junior | Tuzlanski.ba)