Dugih 75 godina građani Tuzle su se ‘flaširali’ umjesto tuširali, a vjerovatno je malo onih koji nisu makar jednom doživjeli frustraciju da im usred kupanja nestane vode. Danas je Tuzla grad u kome i u vrijeme najvećih suša vode ima na pretek, za razliku od glavnog grada BiH čije bi slavine uskoro mogli zamijeniti kanisteri i flaše… Kako je Tuzla uspjela riješiti problem redukcije vode, a Sarajevo to nije u stanju?!

Piše: Mirna DUHAČEK

Kanisteri, flaše, burad i lavori bili su najvažniji saveznici Tuzlaka kroz nekoliko decenija u borbi protiv hronične nestašice vode. Alarm ih je, bez iznimke, 365 dana u godini budio svako jutro u zoru, jer su morali obezbijediti vodu za taj dan, a kad bi se vratili s posla ili iz škola – ritual bi se opet nastavljao. Dugih 75 godina život su organizirali prema vodi – dolazila je ujutro oko 5, nestajala do devet, da bi vodosnabdijevanje bilo nastavljeno oko 15 sati i trajalo do 18 sati. Decenijama su se građani i građanke Tuzle ‘flaširali’ umjesto tuširali, a vjerovatno je malo onih koji nisu makar jednom doživjeli frustraciju da im usred kupanja nestane vode.

Danas je situacija potpuno drugačija. Dok glavni grad Bosne i Hercegovine ima velikih problema sa nedostatkom vode i ogromnim gubicima u zastarjeloj vodovodnoj mreži – te se ukroz cijelu 2012. suočava sa svakodnevnim redukcijama – tuzlanski načelnik Jasmin Imamović s ponosom kaže da „i u najvećim sušama, Tuzla od 2006. nije imala nikada redukciju vode’. Nakon 75 godina napokon je riješen problem vodosnabdijevanja.

Kako je u Tuzli počelo rješavanje problema nedostatka vode?

Nakon decenija života s redukcijama vode i gubitka nade da će se ovaj problem ikada riješiti, pred Novu godinu, 18. na 19. decembar 2006., načelnik Jasmin Imamović sa svojim saradnicima uspijeva u svom naumu da kroz tuzlanske cijevi poteče voda koje će biti dovoljno za 24 sata svakog dana u godini.

– Moji saradnici u općini, menadžment Vodovoda i ja, bojali smo se ovog projekta više nego i jednoga prije. Jer, trebalo se suočiti sa problemom, kojeg u posljednjih 70 godina, prije nas, bez obzira na pokušaje i postepena poboljšanja, u potpunosti nije riješio niko. Znali smo da je potrebno prvo savladati unutarnji otpor u gradu, pa otpore izvan Tuzle. Bili smo svjesni da ćemo uspjeti samo neprekidnim radom i neosvrtanjem na one koji će pokušati i ovu priliku Tuzle upropastiti iz svojih ličnih, ekonomskih ili prizemnih politikantskih interesa. Predvidjeli smo opstrukcije, prozreli napadače i njihove napade i neprekidno radili, rekao je povodom prekida redukcija u Tuzli načelnik Jasmin Imamović.

– Naša generacija naslijedila je veliki problem od svojih prethodnika. Taj problem nismo shvatali kao nepriliku, nego kao generacijsku šansu i veliki izazov. Jer, ova neprilika, za nas je bila prilika da riješimo problem koji prije nas, osim tima nekadašnjeg tuzlanskog načelnika Osmana Vilovića, iz 1910. godine, u Tuzli, nije riješio niko. Kako? Danonoćnim radom. Znali smo da će otpora, opstrukcija i velikog broja problema biti ali smo znali i to, da ćemo ići naprijed, buditi se i lijegati sa mišlju da jednom neko, da jednom jedna generacija Tuzlaka, mora riješiti problem redukcija vode, pojašnjava Imamović.

Kako je zatvorena finansijska konstrukcija?

Problem vodosnabdijevanja Tuzlaka riješen je izgradnjom Fabrike pitke vode u Ceriku. Od toga ne bi bilo ništa da prethodno nisu obezbjeđena sredstva za ovaj iznimno skupi poduhvat. Naime, na osnovu Sporazuma između Vlade Republike Mađarske i Vijeća ministara BiH o uspostavljanju okvirnog programa za finansijsku kooperaciju ‘Rješavanje problema vodosnabdijevanja Brčko Distrikta BiH i Općine Tuzla’, koji je potpisan 19. novembra 2004. u Budimpešti, Tuzla je uz pomoć mađarske vlade uspjela uspješno okončati projekat u predračunu vrijedan 13,5 miliona KM.

U decembru 2004. u Sarajevu je potpisan Sporazum o kreditiranju i garanciji između Vijeća ministara BiH, Vlade Federacije BiH (FBiH), JKP Vodovod i kanalizacija Tuzla i mađarske Export-import banke LTD, kojim je odobren kredit od 5.800.000 eura (11.343.814,00 KM) za projekat „Nabavka i izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode iz akumulacije Modrac. Pored 5,8 miliona eura kreditnih sredstava, u realizaciju projekta vodosnadbijevanja utrošena su još dva miliona eura koje su obezbijedili preuzeće Vodovod i kanalizacija, Općina Tuzla i Javno preduzeće za vodno područje slivova rijeke Save.

Kako su odabrani izvođači radova?

Nakon provedenog tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju fabrike pitke vode, odabrana je firma Zenon system KFT iz Mađarske, koja se u roku od 15 mjeseci obavezala izgraditi i pustiti u pogon Fabriku pitke vode u Ceriku.

– Postrojenje za pitku vodu Cerik koristi savremenu membransku tehnologiju – vlasnik tehnologije je General Electric, a koriste je, između ostalih, San Francisco i Dubai. Meni je bilo važno ko je vlasnik, da je riječ o priznatoj kompaniji kao što je General Electrics, kojoj je mađarska firma Zenon zapravo firma kćerka, kaže načelnik Imamović.

Devetnaestog novembra 2006. u cijeloj Tuzli prestala je redukcija vode, jer je proradila Fabrika izgrađena na lokaciji postojećeg rezervoara ‘Cerik’, a koja se vodom snabdijeva iz akumulacije Modrac putem cjevovoda TE Tuzla. Izgradnjom ove fabrike za ovu općinu obezbijedile su se dodatne količine pitke vode od 300 litara u sekundi, što je za potrebe Tuzle više nego dovoljno.

Mađarski Zenon isporučio je kompletnu opremu i tehnologiju za novosagrađeno postrojenje, koje obezbjeđuje 330 l/sec. pitke vode. Od toga se 30 litara kontinuirano upotrebljava za pranje membrana, što je, praktično, 300 novih litara u sekundi pitke vode. To je 26 miliona litara dnevno, ili više od devet milijardi litara godišnje.

Međutim, prije nego se krenulo s izgradnjom fabrike pitke vode, Tuzla se najprije morala ‘obračunati’ sa zastarjelim cijevima. Budući das u gubici pitke vode bili iznimno veliki – oni su u Sarajevu, prema procjenama, i dalje oko 70 posto – Tuzla se najprije uhvatila ukoštac sa sanacijom mreže.

– Imali smo jako velike gubitke vode, a do danas smo ih sveli na 40-ak posto, ističe Imamović.

Kako se otplaćuje kredit i preuzima upravljanje Fabrikom?

Fabrika pitke vode samo je jedna od faza dugoročnog razvoja Tuzle. Investicija koja se pokazala punim pogotkom je velika, a Tuzla kredit od 11.343.814 KM (5.800.000 eura) i kamatom u iznosu od 1.369.081 KM (valuta 700.000 eura) vraća od 2009. do 2019. godine. Polugodišnje rate od 290.000 eura sa pripadajućom kamatom otplaćuje Vodovod uz pomoć Općine Tuzla.

Početkom otplate kredita, jedanaest stručnjaka tuzlanskog Vodovoda od mađarske firme Zenon u potpunosti je preuzelo upravljanje Fabrikom vode Cerik. Sedam rukovaoca operatera, tri diplomirana tehnologa i rukovodilac dipl.ing. Edina Aljukić su postali uigrana posada koja se može nositi i sa postrojenjima i sa tehnologijom. Svi su, naime, do 2009. uspješno prošli usmene, pismene i praktične testove od strane proizvođača opreme i tehnologije, dobili su njihove certifikate, i bez problema vode fabriku.

Kako se vrši prečišćavanje i kontrola vode?

oda sa Cerika se višestruko se kontrolira. Prva je kontrola na licu mjesta – svakodnevno je rade tri tehnologa, a također je kontroliraju i u centralnoj labaratoriji. Osim toga, i Zavod za javno zdravstvo Tuzlanskog Kantona dva do tri puta mjesečno radi svoje analize, a i Federalni zavod za javno zdravstvo, kako to zakon i propisuje, vrši kontrolu jedanput mjesečno, tako da građani mogu biti sigurni što se tiče ispravnosti vode koju dobijaju.

Ipak, tuzlanski načelnik, koji uvijek stremi ka još boljoj budućnosti Tuzle, napominje da bi osnovna tema, svakoga dana, trebala da bude jezero Modrac i njegova zaštita. Jer kad bi jezero bilo čistije i prečišćavanje njegove vode za postrojenje bi bilo daleko jeftinije. “Tada bi se nastavili projekti sa ciljem postizanja maksimalne čistoće jezera Modrac, koje bi moglo postati glavnim faktorom razvoja ovoga kantona i moglo snabdijevati vodom, osim Tuzle, i Živinice, Lukavac, Kalesiju i druge općine”, kaže imamović.

U dugoročnoj strategiji razvoja Tuzle našlo se i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, koje je u junu prošle godine otvoreno u tuzlanskoj Mjesnoj zajednici Kiseljak.

“Projekt je od velike važnosti jer je ovo prvo postrojenje ovakve vrste u regionu. Trebalo bi se postaviti stotinjak ovakvih postrojenja ako BiH želi ići pravcima EU”, kazao je na otvorenju prisutan ambasador Republike Češke u BiH, budući da je projekt realiziran u roku od tri godine u okviru razvojne saradnje Bosne i Hercegovine i Češke Republike, uz podršku Ministarstva poljoprivrede Češke Republike.

Šta se planira u budućnosti, kako Tuzla više nikada ne bi ostala bez pitke vode?

Prema izvještaju Centara civilnih inicijativa (CCI) o kvaliteti života u Tuzli za 2012. godinu, a vezano za system vodosnabdijevanja, više od 90% ispitanika, koji koriste vodu sa gradskog vodovoda, uglavnom su svi zadovoljni kvalitetom vodosnabdijevanja. Manji dio ispitanika njih 7,5% koristi neki od drugih izvora vodosnabdijevanja, odnosno bunar ili izvor.

Ipak, načelnik Imamović naglašava da se dugoročni planovi moraju razvijati, kako se nikad više ne bi dogodilo da Tuzla ostane bez pitke vode.

– Sad radimo program dugoročnog snabdijevanja do 2035. godine. Taj program predviđa potpunu sanaciju vodovodne mreže, kako bi se dodatno smanjili gubici, pojašnjava tuzlanski načelnik, dodajući da postoje tri vrste gubitaka – prvi je da je cijev šuplja, pa curi, drugi je kada se vrši opravka – jer se nakon toga puno vode treba pustiti kroz cijev kako bi se očistila – i treći gubitak su bespravni priključci s kojim namjeravaju konačno da se obračunaju.

– Mi takođe imamo jedinstven projekat štednje, jer Tuzla, za razliku od Sarajeva, troši mnogo više struje za pumpe za vodu. Postoje savremene tehnologije da se štedi na struji, a da voda opet dođe i na zadnji sprat svakog nebodera, kaže Imamović, koji napominje da se Općina Tuzla drži maksime da se takve stvari planiraju dugoročno i na njima se radi svakoga dana.

DEPO / Tuzlanski.ba