Svakome od nas je neophodan san, a da li ste znali da rekord u nespavanju iznosi 264,4 sata. Ovo je jedna od mnogih zanimljivosti vezanih za san, misterioznu potrebu koja i danas zbunjuje naučnike.
Кoliko dugo čovjek može da izdrži bez sna? Niko još nije uspio da nadmaši rekord Rendi Gardnera, koji je 1963. godine u okviru školskog projekta ostao budan 264,4 sata. Iako je uspio nakon ovog podviga da nastavi da spava u okvirima normalnih obrazaca, godinama kasnije se suočio sa nesanicom.
Oko 10 do 20 posto odraslih u svijetu pati od nesanice, koja je povezana sa različitim stanjima kao što su hipertenzija, dijabetes, bolesti srca, rak i depresija. Poteškoće u započinjanju ili održavanju sna imaju uticaj na fizičko i mentalno zdravlje jer kako stručnjaci tvrde ne postoji dio tijela koji nema koristi od njega ili ne pati zbog odsustva istog.
Ako smo dovoljno dugo lišeni sna, naše tijelo neće moći da se nosi sa tim i mi ćemo umrijeti. Međutim, kao što je pokazao eksperiment istraživača sa Univerziteta u Čikagu iz 1989. godine - koji su držali deset pacova budnima dok ih iscrpljenost nije ubila, autopsije nisu pokazale nikakve specifične abnormalnosti koje bi objasnile njihovu smrt.
San i nepoznanice
Godine 1951., Eugen Aserinski testirao je mašinu za mjerenje moždanih talasa na svom osmogodišnjem sinu i otkrio fazu sna koja je danas poznata kao REM. U njoj ne samo da oči prave brze pokrete ispod očnih kapaka, već su i neki dijelovi mozga življi nego kada smo potpuno svjesni.
Naučnici i danas pomno proučavaju ovu misteriznu fazu, iako ona nije jedina nepoznanica i nije jedino što ih buni. Interesantan podatak je da trenuci budnosti i kratka noćna buđenja mogu ukupno trajati oko 30 minuta, a da mi toga nismo svjesni. Dok su među najčešćim poremećajima sna, noćne more, hodanje u snu i iznenadna buđenja.
Ali definitivno među najzanimljivijim misterijama je nagli osjećaj posrtanja i padanja dok spavamo, poznat kao mioklonični grč ili hipnotički trzaj. Naučnici tvrde da postoji teorija kako porijeklo tog osjećaja datira iz vremena kada smo spavali na vrhovima drveća i morali da pazimo da ne padnemo.
Sličan slučaj "budnosti u snu" dokazala je i studija sa Univerziteta u Oksfordu, tokom koje je otkrivena povećana aktivnost u elektroencefalogramu svaki put kada se naglas izgovori ime osoba dok spava. Isto tako, svima je poznato kako mnogi mogu da se probude u određeno vrijeme bez alarma, što ukazuje da neki dio njihovog uma "prati" stvarni svijet uprkos tome što spava.
Svako od nas bi trebao da spava određeni broj sati svake noći kako bismo bili u optimalnoj formi dok smo budni, ipak količina sna koja je potrebna ljudima i životinjama značajno varira između vrsta. Konji i slonovi spavaju samo dva-tri sata dnevno, a neke ptice i morski sisari imaju mogućnost da isključe pola mozga i onda naizmjenično - dok jedan dio spava, drugi da ostane na oprezu.
Postoji univerzalno vjerovanje da nas san na neki način, priprema da budemo budni. I, iako se iz godine u godinu sprovode studije o ovoj osnovnoj potrebi, još uvijek nemamo konačan odgovor zašto je toliko važan. Ono što je jasno jeste da je san mnogo više od pukog odmora i puke "reparativne neaktivnosti",piše Nationalgeographic.rs
