Svi koji pate od anksioznosti zapravo samo teže tome da zadovolje osnovnu ljudsku potrebu za sigurnošću. A naš se mozak ne voli šaliti, njemu je cilj da zadovolji potrebu, a ne da nas vidi sretne i nasmijane, zato će je pokušati zadovoljiti i na nezdrave ili nama ne toliko drage načine.

Pokušat će zadovoljiti potrebu za sigurnošću tražeći prečace do nje (to je ono tzv. “overtinkanje” koliko god nama to bilo bolno) ili potrebu za bliskošću tražeći konflikte ili kontrolu. Nelogično i nepraktično, zar ne?!

Čovjek svaki dan, svaku minutu traži jamstvo da će izbjeći bol i naći zadovoljstvo, mnogi ne znaju kako se domoći te sigurnosti i zbog toga se osjećaju bespomoćno.

Kako da te nadmudrim, živote moj?

Tako što ću smisliti sva rješenja unaprijed, prije nego što mi uopće postaviš pitanje. I ponekad nas to uplete u začarani krug sve do paničnog napada. To je velika količina energije s kojom ne znamo što bismo – tresemo se, plačemo, drhtimo, srce nam jako lupa.

Čisto praktično, ljudi koji pate od anksioznosti trebali bi za početak usvojiti neke korisne navike, najprije kako bi se i ovaj fiziološki dio, koji je kod anksioznosti vrlo istaknut, malo regulisao.

1. Kardio vježbe

Kardio vježbe poput trčanja i skakanja zaista pomažu, spuštaju kortizol i preusmjeravaju ovu haotičnu energiju.

2. Tehnike opuštanja: meditacija, dodir, smijeh

Pomaže i meditacija, tehnike opuštanja, bliski odnosi s partnerom, prijateljima, dodiri, smijanje. Jako je bitno i puno sna, jer jedino nam spavanje donosi malo odmora od brige, otpuštaju se svi otpori koje imamo prema budućnosti, što je suprotno od anksioznosti.

3. Lista trenutnih emocija

Jako je korisno pisati listu svojih trenutnih emocija. Bez osuđivanja, cenzure i političke korektnosti napišite sve brige i misli koje izlaze iz vas, što je brže moguće – to će izgledati ponekad bizarno, vulgarno i haotično, ali to treba izaći, to su naše misli, nemaju same po sebi nikakvu moć. Neki ljudi kažu da im pisanje te liste pomaže više od psihoterapije, stoga – probajte!

4. Tehnika disanja: deset udisaja i izdisaja

Dišite s udahom od deset sekundi pa zadržite dah desetak sekundi prije izdaha, ponovite desetak puta. Na početku vam može biti iritantno, ali zaista smiruje. Učinite što treba da biste se osjećali bolje, neka to za početak bude vaša konstantna briga o sebi i ljubav prema sebi. Ne morate se prisiljavati na sve u danima kad ste anksiozni. Ionako je ono što drugi traže od vas većinom njihova projekcija.

Iz kakve porodice dolazimo

Postoje izuzetno anksiozne porodice i ne treba nam transgeneracijsko stablo kako bismo shvatili da su nam na leđa natovareni mnogi strahovi. Pogledajte svoje roditelje kako se nose s problemima, kako voze automobil, kakve su njihove izjave o važnim pitanjima ili čak trivijalnim stvarima,npr. ako ne opereš ruke, razboljet ćeš se, kako ćeš se zaposliti s tim fakultetom, drugi će bolje, oni imaju vezu, novac itd.

Ili neke izjave, poput: noćni klubovi su opasni, ne smiješ proći s četiri, oni s boljim prosjekom oduzet će ti mjesto; s takvim izgledom se nećeš udati; Pazi se, past ćeš!, Pazi se, poginut ćeš!, Pazi se, muškarci lažu!, Pazi se, djevojke će te iskoristiti! i slično.

“Imam 14 godina i nikad ne zovem mamu kad mi se događa nešto loše”, kaže jedna djevojka.

“Samo mi treba da mi na to loše još i ona počne kukati, pa da mi bude još gore. Njoj je sve strašno i strašnije nego što jest, ona je prava tvornica strahovanja…” objašnjava dalje anonimna djevojka.

Često to djeca zaključe vrlo rano. Odrasli se onda pitaju – zašto mi se ne povjerava, kad zna da sam uvijek tu za nju ili njega?

Šta mi tjeskoba poručuje

Anksioznost ne treba tek tako odbaciti. Riješiti se simptoma svakako, ali treba ispitati i njezinu svrhu. To je zapravo poruka iz onog što nam nije svjesno u svjesno. Poruka da ne želimo ići nekim putem, ili da želimo, ali se bojimo kako bi se to moglo odraziti na druge i nas, ili ako je dobro za nas, je li dobro za druge, ili da nam trenutna situacija nikako ne odgovara, a bojimo se krenuti u drugom smjeru…

Pitajte svoju anksioznost 

1. Šta si mi došla reći? Zašto baš sada? Od čega me štitiš? Na što sam te navela da pomisliš kako bi mi moglo biti teško?

Ako se riješimo anksioznosti, riješit ćemo se i svjesnosti o tome da nešto trebamo promijeniti. Ako bježimo od nje, postaje gore, stvara dodatnu anksioznost. Ponekad se postavljaju pitanja – a što to znači ostati u kontaktu sa svojom anksioznošću, sjediti polovicu dana u sobi i plakati? Ne, nikako. Ali znači da ne moramo pobjeći.

Možemo sebi priznati da smo anksiozni i da se nešto događa, pokušati doznati što je ispod površine.

2. Šta hronično anksiozni ljudi navode kao svoje najveće strahove?

Generalno rečeno, strah od nadolazećega. Npr. bojim se sljedeće sedmice. To može biti jako preplavljujuće, oduzima ljudima energiju, volju da poduzmu nešto i budu efikasni.

3. Kako se nositi s tim?

Jedan način je raditi stvari od kojih ćemo se osjećati malo bolje – možda kafa s prijateljima, šetnja, serija, nešto za što možda nema plana i vremena, ali takve aktivnosti treba ubaciti svjesno, poneku svaki dan. A drugi način, vrlo djelotvoran dugoročno, jest odgovoriti sebi čega se to bojim, gdje su dokazi da je to zaista tako strašno i da će se zaista tako dogoditi, ja sada i ovdje reagiram na misao, a ne na stvarnu situaciju.

Misao da će to biti tako kako se bojim da će biti izaziva mi paniku, ne stvarni događaj jer se on još nije zbio. Anksioznost je velik problem današnjice jer je naš prirodni biološki odgovor takav da daje signale kad smo u opasnosti. Naravno da ćemo ustuknuti kad dotaknemo nešto vrelo ili kad automobil ide na nas, kao nekada kad su naši prapreci bježali od tigra i vatre ili se odlučili boriti s njima.

Samo danas nas više ne napada tigar, ali osjećamo i dalje strah koji će davati odgovor u smjeru borbe ili bijega. Kao i u toj priči s tigrom, reakcije su biološki iste, pale se alarmi. To se događa kad ne možemo platiti račune, kad se vozimo avionom, kad nam se netko obrati ili pomislimo nešto negativno, to je ta panika ili “stres” koji nam je svima poznat. To ne utiče na nas samo emocionalno nego i na intelektualne sposobnosti, ostavlja trag na imunom sistemu, tjelesnoj težini, utiče na ostale mentalne bolesti.

Naučite prihvatati nesigurnost

Važno je da osoba koja se nosi s anksioznošću obrati pozornost na strukturiranje svog dana i okruženja. Možemo mi biti divna, zdrava biljčica kojoj hlorofil odlično funkcionira, no ako nema svjetla i ako se ne zalijeva, ona takva zdrava postaje bolesna, nefunkcionalna i na kraju uvene.

Dakle, ako već želimo nešto kontrolisati, kontrolišimo to kako ćemo se ophoditi s negativnim mislima, anksioznošću i rutinama. To jest, pod našom kontrolom u najvećem dijelu. Pritom moramo paziti da smo nježni prema sebi, jer život to ponekad nije. I nije nam to ni obećao.

Život ima pravo biti haotičan i težak, ko smo mi da ga ispravljamo. Ali, mi možemo regulirati sebe i svoje postupke. Ako se bojimo izlaziti sami, neće biti nježno prema sebi natjeramo li se na junaštvo i izađemo sami negdje u gužvu. Ali kad nam zaista postane dosta što nas taj strah onemogućava u onome što bismo htjeli, npr. otići na koncert ili čak na predavanje, tada je možda vrijeme da učinimo neki mali korak.

Bitno je da vam prije spavanja fokus nikako ne bude na brigama. (Gloria.hr)