Psychology Today donosi priču o važnosti postavljanja granica i tome kako naučiti postaviti granice u svom životu.

Jennifer Verdolin, naučnica za Psychology Today piše da voli razmišljati o granicama kao o fizičkim, emocionalnim i mentalnim granicama koje postavljamo kako bismo se zaštitili.

Druge životinje imaju granice i čini se da ih je lakše uspostaviti, održati i poštivati. Nasuprot tome, ljudi se često bore sa identificiranjem i uspostavljanjem svojih granice, prenosi Tuzlanski.ba.

Svi organizmi, uključujući i nas ljude, imaju granice.

“Kako se to možeš zaključiti? Tipično, kada neko prijeđe granicu koju imate, doživite fiziološku reakciju (npr. ubrzani otkucaji srca, znojni dlanovi, valovi vrućine, agresija itd.). Ljudi se često boje uspostaviti granice iako imaju ove jasne znakove upozorenja”, piše Jennifer.

Često ne žele rizikovati da nekoga uvrijede, izgube vezu ili posao, ispadnu “sebični” ili dožive neugodnu situaciju. Usput, primarna taktika nasilnika je korištenje ljutnje za rušenje granica.

Zašto se bojimo postaviti granice?

Jennifer kaže da bi se ovaj strah zapravo mogao odnositi na društvene konvencije. Kao društveni organizmi, apsorbiramo toliko stresa ne postavljajući granice.

Problem s tim je što još uvijek doživljavamo fiziološki odgovor na stres, ali ne poduzimamo odgovarajuće mjere da se zaštitimo.

“Druge životinje to čine samo ako je korist veća od troška. Šta to znači? Tamo gdje postoji jasna hijerarhijska dominacije, sposobnost da se kaže ne može biti ugrožena,” ističe Jennifer.

Kako postaviti granice?

Kako životinje postavljaju granice i govore ne? Mnogi ljudi vole kolibrije, čak postavljaju i hranilice kako bi promatrali ta sićušna leteća akrobatska čuda.

Stanite na put njima i “njihovoj” hrani i mogli biste imati ljutog kolibrića u svojim rukama, koji namjerava postaviti jasnu granicu.

Druge životinje kažnjavaju one koji ne poštuju granice. Ipak, čak i u ovome, oni imaju ono što se smatra zdravim odgovorom. Intenzitet kazne izravno je proporcionalan prijestupu.

Također se modificira ovisno o bliskosti veze ili dobi počinitelja (porodica, ljubavnik, dijete itd.).

Koje vrste “kažnjavanja” koriste životinje? Onakav kakav želimo izbjeći. To je zato što je često fizički oblik kazne.

Jennifer ističe da, npr. možemo prekinuti vezu. Ovisno o kršenju, ovo bi moglo biti savršeno prikladno. Možemo modificirati ili ograničiti našu interakciju. Možemo razmisliti o tome jesmo li jasno izrekli svoje granice.

Ako treba, možemo razjasniti granice i navesti tačne posljedice.

Jednostavna pravila postavljanja granica:

1. Prepoznajte i komunicirajte svoje granice.

2. Komunicirajte jasno upozorenje prije nego što se granica prijeđe.

3. Ovisno o okolnostima, prilagodite svoje upozorenje tako da odgovara prirodi odnosa ili nivou uvrede.

4. Postepeno eskalirajte svoje upozorenje prije nego što se upustite u “kažnjavanje”.

5. Budite dosljedni.